Ljudska vrsta naseljavala je područje Balkana unazad milion godina, na toliku starost su procjenjeni ostaci čovjeka nađeni u pećinama Šandalj kod Pule u Hrvatskoj. Kroz svo to vrijeme naši preci su nosili u sebi osjećaj sigurnosti koju im je pružala pećina. Taj osjećaj postao je dio ljudskog gena.
U Bosni i Hercegovini poznate su brojne pećine koje su imale obredni ili religijski značaj u različitim periodima historije ovi prostora. Najstarije svete pećine su Badanj, u kanjonu Bregave, kod Stoca i pećina Pod Lipom nedaleko od Kadina sela na Sokocu čiji kultni značaj posvjedočuju crteži na stijeni. Crteži se nalaze i na ulazu u pećinu Ledenjaču kod Miljevine, na stijeni pod Pismom kod Višegrada, u pećinama u kozlogradskim stijenama poviše sela Robovići kod Foče, u Djevojačkoj pećini kod Kladnja te na ulazu u pećinu Vjetrenicu. Može se reći da prisutnost tih crteža u pećinama izdvaja BiH u odnosu na druge zemlje jugozapadnog Balkana. Od deset nalazišta s pećinskim crtežima sedam je u Bosni a ostala tri nalaze se južnije, u Crnoj Gori i Albaniji.
Već sama ta brojčana činjenica daje ovom prostoru izuzetan kulturno-historijski značaj. Crteži u bosanskohercegovačkim pećinama su situirani od mlađeg paleolita, negdje oko četrnaest hiljada godina p.n.e., do kasnog srednjeg vijeka. To upućuje na višestrukost vjerskih predanja pri čemu je sadržaj crteža samo simboličan jezik izražavanja. Bez poznavanja tog jezika nemoguće je ukupnost uvida u sveto bosansko podzemlje.
