Izrazita porodica prikazana u ovim pjesmama je jedna proširena inokosna porodica. Uvijek punovažeći zakon u njenom krugu je poštovanje starijeg od strane mlađeg, naglašeno do te mjere da mlađe muško radi i ženske poslove u kući. Braća i sestre se poštuju prema godinama starosti a to poštovanje ide do idealizacije. Stariji brat ženi mlađeg čak i nedragom a da ovaj en protestuje. Tipičan primjer ovih odnosa među braćom i bratske ljubavi je kod braće Hrnjica.
Halil sluša i poštuje svaku Mujinu zapovijest dok su u kuli, a kad Mujo treba negdje da krene, onda Halil silazi u podrum i oprema mu konja. Ali, van kule ne vrijedi ovaj zakon patrijahalne familije. Kao ratnici braća su ravnopravna, a u podjeli plijena važi nagodba. Istaknuta je ljubav mlađe sestre prema bratu, često vrlo poetično iskazana: sestra tuguje za bratom i sjeća se kako mu ječesto perčin iščešljala. Kad treba tražiti izgubljenog i ranjenog brata da mu se pruži pomoć, sestra je upornija i od majke. Primjer sestrinske ljubavi je ljubav Ajkune, sestre braće Hrnjice, prema Muji i Halilu, koja, dok jednog njeguje ranjenog, drugog iščekuje sa strepnjom u srcu, pere krvave haljine, a sabrana je kao „muška glava“. I onda kada je brat nepravedan prema njoj, sestra mu je najčešće pokorna. Braća, brat i sestra – to su najdosljednije izgrađene ličnosti patrijarhalne familije koju nalazimo prikazanu u bosanskoj epskoj pjesmi. Otac, majka, braća i sestre su čvrsta veza.
Tetka je ličnost koja se u okviru rodbine pominje u narodnoj pjesmi, ali nije pobliže ocrtana. Tako se samo pominje lijepa Ajkuna, sestra braće Hrnjica, kao tetka malome Omeru. Familija je poznata po očevu imenu i glasu – što je sasvim u skladu sa organizacijom porodice kojom rukovodi otac. Ova pojava očeve vlasti u životu karakteriše i bošnjačku zadrugu. U onom patrijarhalnom smislu poštovanje starijeg, udata žena ukazuje to poštovanje mužu, ocu familije. Međutim, u svadbenim običajima, koje obuhvata epska narodna pjesma Bošnjaka otac ima sporedniju ulogu od majke, žene.
