Prva upotreba tamjana bilježi se u drevnom Egiptu od strane faraonovih čarobnjaka koji su ga obilato koristili u obredima čaranja, prizivanja demona i slavljenja bogova. Kako su Jevreji bili opčinjeni starim Egiptom te na osnovu njegove religije osmislili judaizam preuzeli su, između ostalog, i upotrebu tamjana. Da je ona bila identična egipatskim čarobnjacima svjedoče mnoge jevrejske knjige magije poput Mojsijevog mača gdje se na mnogim mjestima nalaže upotreba tamjana pri čaranju.
Istu praksu bilježe i sve arapske knjige magije gdje dim tamjana služi da se prizovu džini (demoni) kada se pišu zapisi i čara. Da ne bi bilo zabune tamjan pale i jevrejski čarobnjaci kada pišu zapise a istovjetnu praksu nalazimo i u evropskim grimoarima.
Pošti su džini eterična bića oni se hrane dimom tamjana. To je razlog zašto se on pali na početku svakog rituala. Doslovno, džini tojest demoni zovu se na objed, počaste se, kako bi se odobrovoljili i surađivali u stvaranju čarolije.
Kako je kršćanstvo kopiralo mnoge obrede sa Bliskog istoka preuzelo je i običaj paljenja tamjana u crkvi što zapravo ima svoju posebnu svrhu da opusti vjernike i navede ih na poslušnost, jer cilj svake religije odnosno svećenika nije da imaju vjernike koji misle svojom glavom nego poslušnike.
Dim odnosno miris tamjana ima opuštajući efekat za čovjeka no identičan učinak imaju alkohol i droga pa ih ne smatramo dobrima. Znači, uloga tamjana nema nikakvu svetu ulogu nego psihološku.
Vradžbine se najlakše hvataju za kuću ili stan koji se kadi tamjanom jer tamo ima duhova koji proždiru dim tamjana i hrane se njime.
Također, paljenje tamjana u kući ne poništava vradžbine nego ih osnažuje a posebno ne uništava zapise jer oni se pišu pored zapaljenog tamjana i na kraju provlače nekoliko puta kroz njegov dim.
Isto tako znak krsta ili križa nema nikakvog efekta na jevrejskog, arapskog, indijskog. ciganskog ili recimo voodoo demona. Jer tamo odakle on potječe taj znak može biti obični plus ili pak ništa. Stoga se uvijek i govori u narodu da je magija druge vjere opasnija od domaćih vještica, vračara i magova. Isto vrijedi i za svetu vodu.
