Narodni kalendar Bosne i Hercegovine

U narodnom kalendaru Zehmerija, koja započinje 21.decembra i traje 40 dana odnosno do 1. februara, smatra se periodom najhladniji dana u godini. Od početka februara ulazi se u Hamsin, vremenski period od 50 dana, koji se smatra toplijim periodom zime. Hamsin je zapravo jedan vrlo raznovrstan kalendarski period u kojem počinje i završava Veljača, tri džemre, Baba, Did, stablići, kablići i štapići. Zbog toga bi se ovaj završni dio zime i početak proljeća zaslužuje detaljniju analizu.

VELJAČA

Prema bosanskom narodnom kalendaru danas, tačno u podne, nastupa Veljača – period od mjesec dana, od 14.februara do 14.marta, koji predstavlja period zime kada se prema vjerovanju „tuku bura i juga“ hladni i topli vjetar što stvara nestabilno vrijeme. Po kazivanju naroda Cazinske krajine dobar znak za godinu, posebno urod pšenice, jeste ako je početak Veljače „pun“ odnosno snježan. Kako se dalje kazuje, Veljača je navodno rekla da će ostaviti onakvo vrijeme kakvo je zatekla a slaže li, tvrdi narodna mudrost, biće u ljeto nevremena.

Kada analiziramo dublju simboliku Veljače i onoga što ona predstavlja možemo bez svake sumnje pronaći dio paganske tradicije naših ilirskih predaka koja je u većoj ili manjoj mjeri bila analogna onoj keltskoj, na čijim temeljima počiva drevno europsko vještičarstvo.

Kalendarski Veljača se za razliku od Zehmerije ne poklapa sa drugim paganskim praznikom Imbolc, koji se obilježava od sumraka 31.januara pa do 2.februara, ali zato on dolazi na samom kraju Zehmerije, i taj podatak ne treba zanemariti. Imbolc je vrijeme kada se keltska trojna boginja Brigid prvi put pojavila kao djevojka i vodila ljubav sa mladim bogom sunca rođenim na najkraći dan u godini.

Razlika u 12 dana možda je splet okolnosti tojest pogreške u usmenom prenošenju sa generacije na generaciju. No, opet ne treba ignorisati ni činjenicu da Zehmerija, koja traje 40 dana, započinje 21.decembra a završava 1.februara. Naziv Veljača vjerovatno dolazi od Velja, Vela ili Velika čime se aludira da je Djevojka postala Majka, i time je dobila titulu Velike, one koja donosi život. Njen simbol je pun Mjesec.

Boginja se oporavila od porođaja. Bog je ojačao i njegova toplina postepeno prodire u zemlju i tako se javljaju najraniji počeci proljeća. Njegova moć neprestano raste, svjetlost se probija kroz mrak i time dani postaju sve duži. Priroda se polako budi, što se prema bosanskom kalendaru očituje borbom sjevernog i južnog vjetra. Boginja pokazuje svoj blagoslov, narodna predaja tvrdi ukoliko početak Veljače tojest 14.,15. i 16.februar budu obilježeni padavinom snijega predstoji plodna godina, posebno za urod pšenice, inače simbola Boginje.

Uz pojavu visibiba džemre je najpoznatiji vijesnik proljeća u Bosni i Hercegovini. Buđenje prirode uz pomoć topli sunčevih zraka jedno je od najljepših i najčarobnijih vjerovanja u narodnom kalendaru.

Po narodnom vjerovanju svakog 19.februara „udari“ prva od tri džemre ili džemreta, kako bi nagovijestili prestanak zime i postepeni dolazak proljeća. Džemre je arapska riječ i doslovno znači „žeravica vatre“. U bosanskom narodu vjeruje se da prva džemra udari u zrak  takozvana zračna džemra, te donosi dobrobit prirodi jer tada puhne jugo i naglo otopli. Odmah nakon prve džemre narod ima običaj da zareže korijenje breze i na njega postavi otvor staklenih flaša kako bi u njih kapao brezin sok. Flaša u tom položaju ostaje do treće džemre. Sakupljeni sok se koristi za liječenje, posebno bolesnih bubrega.
Kako se može i pretpostaviti vjerovanje u džemre je pagansko i potječe iz drevnog kulta boga Sunca koje se nakon pojave islama među Arapima zadržalo u malo izmjenjenoj formi. Pošto je i u BiH u prošlosti naših ilirskih predaka bio izražen solarni kult  ovo vjerovanje je prihvaćeno i asimilirano u tradiciju bosanskog naroda.

DRUGA DŽEMRA