Naša povijest: O ilirskim carevima i Velikoj Iliriji

Pod imenom Ilirija smatralo se područje između Jadranskog mora i Crnog mora odnosno od današnje Albanije, Bosne, Hrvatske, Slovenije, Srbije, južne strane Mađarske i cijela Bugarska. Stanovnici ovih područja nazivali su se zajedničkim imenom Iliri.

Grčki, latinski, njemački, francuski ili mađarski pisci svjedoče kako su to područje bile pokrajine koje su zajedno činile Veliku Iliriju. Ilirija, budući veoma prostrana, bijaše od najranijeg doba podijeljena na manje državice, od koji je svaka imala svoje posebno ime i svog vladara. Neka od njih su bile Dalmacija, Panonia, Mesia, Liburnia, Iapidiom itd. Kako su stanovnici svih tih država poticali od jednog plemena, i samim time govorili isti ilirski jezik, to je omogućilo dugo vremena da Velika Ilirija postoji na tako širokom području.

Među najslavnijim ilirskim kraljevima bili su Prevrat i Ogran, čije se snage i moći plašio i sam Rim. Nadalje, Teta, ilirska kraljica, vrlo uspješno se opirala velikoj rimskoj sili, kao i Gencio, koji bijaše posljednji ilirski kralj.

Rimljani su veoma teško, i tek sa velikim trudom i naporom pokorili Iliriju, naime, morali su čak  200 godina ratovati sa Ilirima, dok im nije pošlo za rukom da ih pobjede, a Iliri su se 120 puta pobunili i nastojali  zbaciti rimski jaram, prije nego što su ih Rimljani uspjeli u potpunosti poraziti.

KAKO SU RIMLJANI POSTUPALI SA ILIRIMA? Iliri nisu bili robovi Rimljana, nego družbenici, ovi su i kasnije njihovu domovinu zvali „Velikom Ilirijom“, a više puta su Iliri sami izabirali rimske careve.

DA LI SE TO MOŽE DOKAZATI? Najbolji dokaz je taj kako je veliki broj rimskih careva bio ilirskog porijekla. Ukupno je bilo 43 cara i dvije carice iz ilirskog naroda na rimskom prijestolju, i to jedni u Rimu a drugi u Carigradu.

KOJI JE BIO NAJPOZNATIJI OD CAREVA ILIRSKOG PORIJEKLA?

- Aurelian, rodom iz Srema, vladao je od 270 – 275 godine nove ere. Za pet godina svoga vladanja očistio je rimsku državu od svih neprijatelja, koji su svaki čas prijetili da će rimsko carstvo razoriti i uništiti. Zbog toga mu je rimski narod dodijelio naslov „obnovitelja rimskog carstva“.
- Probo, također u Sremu rođen, carovao je slavno i dostojno od 276 – 282 godine p.n.e. O njemu drevni pisci kažu da je stekao toliku slavu, da se Iliri sa punim pravom mogu ponositi, što je bio njihovoga plemena. On je dao prvi u Sremu, svojoj postojbini, zasaditi vinograd na Fruškoj gori, čije vino još i danas njegovi potomci rado uživaju.
- Dioklecian, rođen u Dalmaciji, vladao je od 284 – 305.godine p. n.e. Ovaj car je znao tako vješto i uspješno poraziti sve neprijatelje Rima da ga je rimski narod štovao kao boga.  Ali Dioklecijan nije niti na prijestolju zaboravio na svoju domovinu, prema kojoj je ljubav u njedrima buktila, da je na kraju i carsku krunu ostavio, i u Dalmaciju se vratio da provede među svojim zemljacima starost. On je stanovao nedaleko od grada Solina, na istom mjestu, gdje je danas grad Split (Palatium Diocletiani ili Spalatro) gdje i danas postoji.

Oduvijek mi je bila neshvatljiva ta potreba da se sve proglašava slavenskim, posebno zbog toga što Slaveni nisu autohtoni stanovnici ovog dijela Europe, već su to Iliri. I ta činjenica treba uvijek biti polazna u svakom ozbiljnom proučavanju historije Balkana. Ni tvrdnja da se o Ilirima vrlo malo zna nije točna, zapravo, jedina je istina da su se Iliri oduvijek namjerno zapostavljali kako bi se spriječio doticaj sa našim pravim kulturnim i historijskim nasljeđem. Slaveni i slavenizam je nešto što nam se vijekovima naturalo i što je oduvijek sinonim za manipulaciju.

Ti stalni pokušaji nametanja i naturanja kvazi predaja, legendi i božanstava područjima u kojima ih nikad i nije bilo vrlo su naivni. Vjerovatno takvi postupci nisu uvijek bili namjerni i u cilju političke propagande već i zbog apsolutnog neznanja o povijesti. Čemu god nisu mogli pronaći pravo porijeklo antropolozi i povijesničari su davali pridjev slavensko ne nudeći niti jedan validan dokaz za to. U tome su naročiti eksperti bili srpski antropolozi koji čak i dokazani ilirski kult zmije nazivaju slavenskim?! Tako, na primjer, neki se od njih sjetio da postoji bog rijeke Drine takozvani Drinus, mada postoje pisani dokazi da tek dolaskom Osmanlija, znači u srednjem vijeku, Drina dobija svoj naziv po turskoj riječi derin – duboka. Iza naziva Drinus očito se krije duh ili božanstvo drena, koji je poput graba ilirska riječ, i dolazi iz kulta ilirskog obožavanja drveća. Naime, Iliri, poput Rimljana, nisu u početku svoja božanstva predstavljali u ljudskom obliku već su ona bila predočena kroz određene životinje, drveće, mjesta u prirodi poput izvora itd.

Sviđalo se to nekom ili ne, ali prava činjenica je da su Slaveni bili izuzetno primitivan stočarski narod koji nije imao nikakav razvijen panteon ili religiju već su bili usredotočeni da kao nomadi prežive seleći se stalno sa svojom stokom na druga područja. Vjerovatno su tako imali priliku dolaziti u dodir sa drugim kulturama te, što je sasvim logično, preuzimati njihova socijalna i vjerska ubjeđena. Zbog toga se u slavenskoj mitologiji može detektirati mnoštvo religijskih vjerovanja, ali i božanstava, iz drugih kultura, posebno keltske i ilirske. Tu je posebno zanimljivo navesti ilirskog boga Perendi, božanstva groma, kojeg su Slaveni počeli svojatati kao Peruna. I upravo na tom Perunu nazivati povijesno ilirska područja svojim?! Ili Vidasa (Vidasusa) koji je nekim čudom postao sveti Vid?!