Među najopasnijim vradžbinama u balkanskoj magiji jeste diskretno mjerenje koncem ljudske sjenke ili pak cijelog tijela. Sa uzetom mjerom poduzimaju se daljnji magijski postupci kojima se određuje sudbina žrtve. Obično se taj konac zakopavao u grob, spaljivao na ćeremidi tojest crijepu ili omotao oko krsta odakle bi nezaustavljivo širio svoje zlo u pravcu žrtve.
U okultnoj terminologiji ljudska sjena predstavlja čovjekovog dvojnika čijim se mjerenjem on nadvladava i potčinjava magičaru ili vještici. Stoga upravo ovaj vid mađijanja predstavlja izuzetno pogubno čaranje i protiv njega se teško boriti, naročito ukoliko se mjera odnosno konac ne mogu pronaći.
Isto tako, tamni konac kojim se premjeri mrtvac, inače tradicionalni posmrtni obred kod bugarskog naroda, često završi u rukama onih koji se bave čaranjem. Pošto je mjera umrle osobe već uzeta smatra se da je u njemu "zarobljena" i njegova sjena te je idealan rekvizit za izradu vrlo moćnih čarki. Sa crnim koncem na pustom ognjištu bugarska vještica pravi magiju na smrt. Od te vradžbine često nema pravoga lijeka.
Kome je "uzeta mjera" naglo mršavi, požuti u licu, osjeća nemoć, muči ga stalno neka bolest kojoj liječnički nalazi ne pronalaze uzrok. Na taj način mu se skraćuje život i on nakon nekog vremena umire.
Veži pa odvežiCigani vjeruju da se sa niti konca mogu raditi jake ljubavne čarke sa kojima muškarac može kod određene žene izazvati silnu čežnju i želju za intimnošću što će je natjerati da mu se svojevoljno preda. Takodjer, ovu magiju je radila i pakosna žena nekoj drugoj u namjeri da joj se osveti tojest osramoti je pred drugima.
Čarka se ispredala na sljedeći način: žena bi uzela kakav konac, isjekla ga svega, pa onda ponovo povezala. Kad sastavi konac, uzme za krajeve i raširi, a konac opet bude čitav. U slučaju kada momak zavoli neku žensku a ona ga neće on nabavi od Ciganke tako zavezan konac i po njenom upustvu podmetne joj ga pod strehu ili pod prag. Čim preko njega pređe željena osoba tamo i amo, on uzme konac i nosi ga uza se, a začarana osoba mora da ubrzo „pobudali" za njim, i tako je on može da lako dobije i obljubi u cjelosti.
Končana hamajlijaVolšebna moć konca ogleda se i u nevjerovatnoj snazi da akumulira u sebe pozitivnu energiju molitve i kao takav postane hamajlija koja vjerno čuva pojedinca od gore navedenih vradžbina i drugog skrivenog zla.
Zaštite od konca takozvane končane hamajlije kod bosanskih stravarki su vrlo popularne te se izrađuju na nekoliko načina. No, metod je isti jer se, naime, radi o učenju određenih sura ili ajeta pri čemu se na niti veže čvor.
Sada već rahmetli stravarka Fatima iz Velike Kladuše bila je poznata po izradi hamajliji sa 99 čvorova. Ona bi na crnom koncu vezala čvor po čvor izgovarajući svaki put Ajetul Kursiju. Ovakva tehnika izrade zaštite zahtjevala je prije svega mir i koncentraciju te vrijeme. Kada bi završila sa ritualom nit sa čvorovima omotala bi oko komadića tisovine.
Tvrdila je da hamajlija čuva nosioca od svakog zla i sihira a mogla se staviti i u auto da čuva od nezgoda na putu. Žene su hamajliju naručivale i zbog još jednog razloga, naime, stravarka Fatima govorila je da će uz njenu pomoć biti dominantnije u braku.
Konac kao lijek od BogaKonac je moćan instrument iscjeljivanja u rukama stravara ili stravarke čiste duše i srca, pošto samo pojedinci sa takvom predispozicijom mogu liječiti. To je zapravo njegova garancija. Postupak se kao i mnogi drugi u narodnoj medicini smatra božijim darom te ga stoga prati vjerska priprema iscjelitelja ili kako se to među turskim narodom kaže - odžaklije.
Dosezi ovakvog liječenja su doista čudesni jer pokrivaju širok raspon psihičkih i fizičkih tegoba poput glavobolje, raznih bolova po tijelu, reumatizma, zubobolje, nervnih bolesti, nemira i ostalih duševnih oboljenja.
Naime, vjeruje se da onaj konac nad kojim se obavio ritual može bolesniku umanjiti bolove i postepeno donijeti potpuno ozdravljenje, ukoliko se zaveže za njega.
No, prije svega narodni doktor uzima abdest kako bi se doveo u stanje ritualne čistoće i tako bio u mogućnosti da kao medij kroz sebe prenese božansku snagu liječenja. U drugom dijelu odžaklija na niti konca veže sedam čvorova a potom uči bismilu i Ya Rab na kraju završavajući ovom basmom:
Moja ruka a tvoj uzrok,
neka bude koristi
od sedam do sedamdeset.U trećem i zadnjem dijelu magičnog tretmana narodni doktor prilazi bolesniku i desnom rukom mu pomiluje bolno mjesto. Bolesnik mu tada govori:
Ja sam dao ruku,
neka Allah da pomoć.
i desnom rukom dodiruje desnu ruku odžaklije. Time bi postupak liječenja bio okončan.
Konac je sada spreman za vezanje na bolesnika. Kada su u pitanju bolovi u leđima konac se veže oko pojasa, za bolove u nozi oko koljena i tako dalje. Postoji mogućnost da bolesnik izrazi želju da ne želi biti zavezan koncem pa se on tada nosi u džepu ili novčaniku.
autor teksta: Raif Esmerović
e-mail:
ogledanje@gmail.com
