Revolucija koja je promjenila svijet

I danas kao i prije 40 godina Iranci slave pobjedu Islamske revolucije




Tog 11. februara 1979. godine milioni Iranaca su izašli na ulice u svim gradovima i selima Irana proslavljujući pobjedu Islamske revolucije. Pobjedu revolucije je ozvaničio dolazak imama Homeinija r.a., osnivača Islamske revolucije i preminulog lidera Irana u Teheran iz izgnanstva koje je proveo u pariškom predgrađu Neauphle-le-Chateau. Pobjeda iranske revolucije 11. februara 1979. godine označila je okončanje perioda diktatorskog i monarhističkog režima u Iranu koji je zamijenjen Islamskom Republikom Iran, demokratskim sistemom zasnovanim na glasovima naroda. Značaj Islamske revolucije u Iranu naveo je istraživače i teoretičare iz svijeta politike, politologe, stručnjake za društvene promjene, kulturologe, teologe, sociologe i aktere na globalnoj političkoj sceni da svako iz svog ugla analizira i protumači ovaj fenomen i razmotri njegove uzroke i rezultate. Do danas je objavljeno nekoliko stotina knjiga i članaka o Islamskoj revoluciji u Iranu što potvrđuje ovu činjenicu. Ovdje ne želimo govoriti o korijenima i uzrocima Islamske revolucije Irana. Danas, četrdeset godina nakon ovog važnog događaja, možemo se ukratko osvrnuti na postignuti napredak i dostignuća revolucije u političkoj, ekonomskoj, naučnoj i odbrambenoj oblasti. Naravno, u ovom kratkom pregledu, ukazat ćemo tek mali dio dostignuća, jer nije moguće obuhvatiti sve uspjehe Islamske revolucije. Islamska revolucija je pod sloganom „Nezavisnost, sloboda, Islamska Republika“ pobijedila 11. februara 1979. godine, a najvažnije dostignuće ove pobjede je pad monarhističkog sistema i tiranije diktature stare dvije hiljade i petsto godina godina s jedne strane i uspostava nacionalnog suvereniteta i sistema vjerske demokratije pod imenom Islamska Republika, za koju je glasalo više od 98 % stanovništva s druge strane. Ustav Islamske Republike jedno je od najvećih dostignuća Islamske revolucije.

U članu 6. Ustava stoji: “U Islamskoj Republici državni poslovi se moraju voditi u skladu s mišljenjem javnog mnijenja putem izbora: izborom predsjednika, članova Islamske konsultativne skupštine, članova vijeća i sličnih institucija koje su određene drugim članovima Ustava. U skladu sa ovim principom Iran je u proteklih četrdeset godina uživao nacionalni suverenitet, svi zvaničnici u različitim oblastima su birani direktno ili indirektno glasovima naroda. U Iranu je veza između naroda i vlasti duboka i emocionalna, što ovaj fenomen čini jednim od stubova legitimnosti sistema i znakova postojanja prave demokratije. Jedna od karakteristika demokratije koja je prisutna u Iranu nakon Islamske revolucije je redovno održavanje izbora uz maksimalnu izlaznost i učešće birača. U godinama nakon Revolucije, u prosjeku, svake se godine održavaju izbori a prosječni odziv građana na ovim izborima je mnogo veći od svjetskog prosjeka. Struktura vlasti i političke moći u Islamskoj Republici, zasnovana na Velayet-e faqih (Islamska vlast), potiče od učenja vjere islama i Ustava Irana, a temelji se na principima revolucije i religije: nezavisnost, sloboda, pravda i napredak zasnovani na islamu, i glavni su principi sistema Islamske Republike, a ideal ovog sistema je stvaranje nove islamske civilizacije.

U prvim godinama iranske revolucije slogani “Ne istok, ne zapad-Islamska Republika“ i “Nezavisnost, sloboda-Islamska Republika“ ukazali su na gorku stvarnost uzurpacije iranske nezavisnosti i njenih prirodnih i resursa pod dominacijom stranih sila dugi niz godina. Izbijanjem Islamske revolucije Iran se uspio osloboditi dominacije stranih sila s jedne i očuvati nezavisnost u vanjskoj politici i krenuti putem razvoja i jačanja ka ispunjenju nacionalnih interesa i visokih ciljeva Islamske Republike, s druge strane. Vladajući režim Pahlavija je za vrijeme Reze šaha i Muhamed Reze šaha u potpunosti bio ovisan o strancima. Islamska Republika Iran je u proteklih četrdeset godina oslanjajući se na snagu naroda uspjela očuvati nezavisnost Irana spram kolonijalnih sila, posebice Sjedinjenih Američkih Država, i uspješno neutralisati sve njihove zavjere. Odbrana ugroženih i ugnjetavanih i borba protiv ugnjetavača i tlačitelja kao konstantan princip u vanjskoj politici Islamske Republike, učinila je Iran izvorom inspiracije za slobodarske nacije. Inspirativnost Islamske revolucije reflektirala se u raznim oblastima što je rezultiralo pokretanjem velikih i fundamentalnih promjena na regionalnom i međunarodnom nivou. Odjeci i ozbiljan uticaj Islamske revolucije na oslobodilačke pokrete u islamskom svijetu i šire, popularno buđenje islamskog svijeta, mogu se razmatrati kao efekti Islamske revolucije. Sa Islamskom revolucijom se pojavio i u najkraćem roku razvio islamski pokret otpora u regionu spram cionističkog režima. Tridesettrodnevni rat, Dvadesetdvodnevni i Osmodnevni rat uništili su namjere i planove cionista, dok sirijska kriza nije uspjela slomiti front otpora protiv izraelskog režima. Islamska Republika Iran ima neospornu ulogu u nastojanju da se uspostavi savez i jedinstvo muslimana u svijetu. Diskurs Islamske revolucije, stav imama Homeinija r.a., osnivača Islamske revolucije Irana, kroz proteklih četrdeset godina konstantno i dosljedno se ogledao u istinskom bratstvu muslimana širom svijeta i zastupa uvjerenje da maksimalnim mogućim jedinstvom muslimani dobijaju snagu i ugled koji bi pored postojećih kapaciteta u islamskom svijetu pridonio napretku muslimanskih naroda, a shodno tome i svijet bi imao korist od tog saveza. Imenovanjem Sedmice jedinstva u mjesecu rođenja Poslanika islama i redovno godišnje organizovanje međunarodne konferencije pod istim nazivom („Sedmica jedinstva“), uz učešće više stotina intelektualaca i istaknutih ličnosti iz različitih država, samo su neke od brojnih aktivnosti Islamske Republike Iran s ciljem jačanja jedinstva različitih islamskih sljedbi. Naravno treba podsjetiti da diskurs Islamske revolucije o jedinstvu podrazumijeva sljedbenike islamskih mezheba, uključujući šiite i sunite, a nikako jedinstvo sa ekstremistima i radikalima, jer je bratoubilaštvo poteklo iz devijantnih i radikalnih stavova. Terorističke i tekfirske grupacije, posebice ISIL, čine najstrašnije i najgnusnije zločine i sebe lažno nazivaju muslimanima, dok istovremeno čine masakre nad muslimanima, i šiitima i sunitima. Osmogodišnji nametnuti rat jedan je od primjera moći Islamske revolucije Irana. Period osmogodišnjeg nametnutog rata unutar Irana smatra se periodom svete odbrane i jednim od nezaboravnih perioda iranske historije. Narod Irana se, odmah nakon pobjede Islamske revolucije, u vrijeme dok još nije uspio uspostaviti novu vlast u državi i potpuno formulisati političku i vojnu strukturu, suočio sa propagandnim i ekonomskim pritiscima pojedinih velikih sila i vojnom agresijom armije Sadama Huseina (tadašnjeg iračkog diktatora). Irak je tada raspolagao svim potrebnim kapacitetima za otpočinjanje rata. Bagdad je bio finansijski jak i stabilan, a uživao je i vojno-propagandnu podršku svijeta. U takvoj situaciji Iran je uspio suprostaviti se agresorskim snagama i vojnom akcijom povrati okupirana područja do posljednjeg pedlja. Ujedinjene nacije su Rezolucijom 598 basistički režim Iraka označile kao agresora na teritorij Irana. Od početka Islamske revolucije do danas palestinsko pitanje je bilo jedno od glavnih pitanja kojim se bavila Islamska Republika Iran. Transformacija palestinskog pitanja, kao problema koji se rješavao posredstvom nacionalizma i komunizma, u islamsko pitanje i rješenje, važna je promjena nastala nakon Islamske revolucije Irana. U trenutku kada je islam pokazao svoju sposobnost da zbaci monarhističku vladavinu Irana staru dvije hiljade i petsto godina i uspostavi islamsku vlast, Palestina je priznala islam kao jedino učinkovito sredstvo za izlazak iz krize i okončanje okupacije. Prijem visokih palestinskih zvaničnika u prvim danima nakon pobjede Islamske revolucije, promjena konzulata Izraela u ambasadu Palestine, dodjeljivanje titule ambasadora predstavniku Palestinske oslobodilačke organizacije u Iranu, proglašenje posljednjeg petka u mjesecu Ramazanu za Svjetski dan Kudsa, pružanje finansijske i humanitarne pomoći, diplomatska i politička podrška palestinskom pokretu otpora, protivljenje tzv. kompromisnim mirovnim pregovorima za Bliski istok, organiziranje godišnjih konferencija i osnivanje Fonda za podršku palestinskom narodu, samo su dio mjera i akcija Islamske Republike Iran u okviru podrške palestinskom narodu. Lider Islamske Revolucije ajatollah Hamenei je prije nekoliko godina iznio prijedlog za rješenje palestinskog pitanja. Ovaj demokratski plan Islamske Republike Iran uključuje povratak palestinskih izbjeglica u njihovu domovinu, održavanje izbora uz učešće palestinskog naroda, uključujući muslimane, kršćane i jevreje, i formiranje političkog sistema kojeg izabere većina na slobodnom referendumu koji bi bio proveden na cijeloj palestinskoj teritoriji.

Nuklearni sporazum sa svjetskim silama treba spomenuti kao još jedan primjer diplomatske moći Irana na međunarodnoj sceni. 23. januar 2016. godine bio je važan dan za Iran ne samo na političkom nivou već i ekonomskom. Na ovaj dan je postignut Nuklearni sporazum između Irana i svjetskih sila. Usvajanjem Rezolucije 1231 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda istovremeno su ukinute trostruke sankcije Ujedinjeh nacija, Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije. Iran je Nuklearnim sporazumom svijetu pokazao da se globalni i složeni regionalni i međunarodni problemi mogu riješiti za pregovaračkim stolom. Nuklearni sporazum Irana je primjer uspjeha diplomatije. Iako je trenutno suočen sa sabotažom i protuzakonitim radnjama nove američke administracije, u historiji diplomatije će ostati zapisan kao uspješan dokument. Sporazum koji je uslijedio nakon intenzivnih pregovora između iranskog diplomatskog aparata i glavnih svjetskih sila potvrdio je da je Iran na pravom putu upotrebe nuklearnu energiju u mirnodopske svrhe, a pravo Teherana da koristi tu energiju je predviđeno i potvrđeno. Iran je nuklearnim sporazumom zadržao svoje nuklearne aktivnosti, uključujući i obogaćivanje uranijuma. Sve zemlje svijeta, uključujući i novu američku administraciju, jasno su potvrdile uspjeh Irana pri postizanju Nuklearnog sporazuma. Iako je ponašanje nove američke administracije i nezakonito povlačenje iz Sporazuma, suprotno Rezoluciji 2231 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija izazvalo zabrinutost na međunarodnoj sceni, sam čin Trampove administracije više govori o njegovoj nestabilnoj ličnosti i odsustvu diplomatskog tima stručnjaka oko predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Grupa koja zbog svoje ovisnosti o cionističkim lobistima i vezama sa terorističkim organizacijama, poput terorističke skupine Mudžahedin-e Halk, nije racionalno djelovala po pitanju Nuklearnog sporazuma i gospodinu Trampu je pokazala pogrešan put koji će američkom narodu donijeti veliku materijalnu i moralnu štetu. Značaj i pravni status Nuklearnog sporazuma je toliki da su ostale zemlje potpisnice sporazuma (Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Kina i Rusija) i Evropska unija, nakon američkog napuštanja Sporazuma, stale naspram neracionalnih zahtjeva američke administracije i traže očuvanje i održanje Sporazuma i bez američkog prisustva.

Iran nastavlja stopama revolucije, a Iranci su danas jači nego ikad ujedinji izašli na ulice i proslavljaju pobjedu Islamske revolucije.