Zdravlje je jedino i najveće bogastvo koje svaki čovjek može posjedovati. Sve drugo u usporedbi sa dobrom vitalnošću gubi smisao i postaje bezvrijedno. Zdrav čovjek je produktivan, pun snage i energije, sposoban da se brine za sebe i da kao takav pridonese i samom društvu u cjelini. Za razliku od njega bolestan pojedinac postaje teret kako drugima tako i samom sebi, njegov obim djelovanja je vrlo ograničen i uglavnom nema mogućnost da vlada nad svojim životom. O zdravlju, na žalost, najviše razmišljamo tek kada nam se ono pogorša a onda se vrlo malo toga može promjeniti na bolje, bar ne u nekom kratkom vremenu.
Bolest je upozorenje da nešto u svom životu ne radimo ispravno, da idemo protiv sebe, živimo i djelujemo na krajnje neprimjeren način a povrh svega da najmanje mislimo na sebe. Odgajani u konzervativnom društvu mnogi od nas su odrasli s uvjerenjem kako je misliti na sebe nepoželjna osobina koja nas čini egoistima i oduzima nam empatiju prema drugima, što na kraju krajeva nije nimalo tačno. Zdrav egoizam nije usmjeren niti protiv bilo koga iz naše okoline već samo pokazuje da imamo ozbiljan i ispravan stav prema samome sebi, da poštujemo tijelo koje je začećem poklonjeno našoj duši. Poštovati i brinuti se o svom tijelu identično je poštovanju samog Boga jer On nije niti u crkvi niti u džamiji već isključivo u našim srcima odnosno u nama.
O bolesti bi se moglo toga puno reći i napisati no za ovu priliku najidealnije je navesti kako se pojedini bosanski iscjelitelji slažu u tvrdnji da na svijetu ima oko tri hiljade vrsta bolesti od čega samo hiljadu može liječiti oficijalna medicina, sve drugo spada u resor duhovne ili tradicionalne prakse. To smo valjda sa vremenom i sami shvatili jer, iako je u jednom periodu prošlosti narodna medicina bila zapostavljena, svjedočimo velikom zaokretu u takvom stavu te je sve više onih koji traže pomoć u alternativnim metodama poput travarstva, bioenergije, kod hodža, stravaruša i želudarica.
Međutim, to oslobođenje svijesti ili vraćanje izvornim vrijednostima još uvijek koči činjenica da moderni čovjek ima sve manje strpljenja, pošto ga kapitalistički sistem podstiče na suludu ideju da se sve mora imati i desiti upravo sada te da je bilo kakvo čekanje gubljenje vremena. Za razliku od toga, narodna medicina od ljudi iziskuje upravo strpljenje jer, za razliku od hemijskih pripravaka, ona nema trenutni učinak, već je on uvijek postepen ali zato dugotrajniji i pozitivniji na ljudski organizam. Tome svjedoči i sama narodna izreka koja kaže kako bolest dolazi na tovar a odlazi na gram.
Sami smo sebi najveći lijekPovratak prirodi i istinskoj duhovnosti koja nije omeđena jednoumnim religijskim sadržajem već podstiče ljudski um da bude otvoren prema svemu najbolji su način da podstaknemo samoizlječenje i učinimo si život kvalitetnijim. Htjeli mi to priznati ili ne - život je doista lijep ako ga znamo živjeti. A živjeti možemo samo ako smo zdravog tijela i duše. Morate znati da smo najvažniji faktor svakog liječenja mi sami. Osloboditi se mržnje, želje za svađom, osvetom, ljubomorom, takmičenjem sa drugima, prestati se interesovati za tuđe živote i posvetiti se isključivo svome prvi je korak ka zdravlju. Drugi je biti umjeren. Naime, u čemu se god pretjeruje, bilo da je riječ o ljubavi, hrani, seksu, brigi, odjeći, poslu, dovodi do disbalansa životne energije, stvara takozvane čvorove i blokade u nama koji se prije ili kasnije materijaliziraju kroz neko oboljenje.
O svemu tome su još davno, prije dosta vijekova znali mnogi narodni liječnici i šamani diljem svijeta koji su nam ostavili u amanet znanja kako sačuvati svoje zdravlje i pobjediti bolest. Na nama je samo da ih se držimo i primjenjujemo. Kod Meksikanaca, na primjer, postoji zanimljivo vjerovanje za tegobu probavnog sistema pod nazivom empaćo koja nastaje usljed prejedanja ili konzumacijom nečega što nije uobičajeno pa takozvana „loptica“ hrane ostane zaglavljenja negdje u crijevima uzrokujući grčevite bolove u trbušnim organima. Ova crijevna blokada ima dva oblika od kojih je prvi blaži i brže se liječi dok se drugi smatra kroničnim i prema tome zahtjeva duži tretman. U latino tradiciji se smatra da ovo oboljenje nastaje u slučaju nekog od sljedećih faktora: osoba je progutala bez žvakanja težak zalogaj, ili je pretjerala sa hranom, konzumirala je neprimjereno pripremljenu hranu, progutala je puno pljuvačke, osoba često jede u pogrešno doba dana, i tako dalje.
Empaćo se često prevodi kao „loptica u stomaku“ i oboljenje je koje se u jednakoj mjeri pojavljuje kod djece i odraslih. No, postoje neke razlike u manifestaciji bolesti pošto se kod djece redovito javlja dijareja, povraćanje ili visoka temperatura. Medicinski lijekovi poput purgativa i laksativa u ovom slučaju ne postižu željeni efekat te stoga pomoć treba tražiti kod narodnih liječnika, eksperata na ovom području, koji čuvaju vijekovna iskustva u tretiranju navedenog oboljenja.
Da bi se uvjerio da je u pitanju empaćo, unatoč nekim drugim simptomima, šaman koristi svježe kokošije jaje kojim prelazi odnosno kotrlja ga po bolesnikovom abdomenu. Ukoliko primjeti da se na nekom dijelu stomaka jaje „lijepi“ odnosno zadržava zaključuje da se upravo tu nalazi čvor tojest zdravstveni problem. Tretman liječenja počinje sa masiranjem stomaka, leđa i koljena sa vazelinom ili uljem. Potom se stavi peškir preko leđa bolesnika i povuče uz kožu ka glavi, pa ako se tom prilikom začuje zvuk pucketanja onda se konstatira kako je u doista u pitanju empaćo, i proces liječenja se nastavlja ispijanjem čajeva od ružinih latica ili kamilice, molitvom, ili pak kašikom maslinovog ulja u kojem je dodat prstohvat soli. Ukoliko se krckanje nije čulo, bolesnik se upućuje u bolnicu jer njegov problem nije za šamansko liječenje.
Urok – majka svih bolestiUrok je prema kazivanju spiritualnih liječnika među glavnim uzročnicima mnogih bolesti. Vjeruje se kako jedna bolest uvijek za sobom povlači neku drugu odnosno novu tegobu a po tome je urok najpoznatiji. Negativan uticaj koji on ima na ljudsko tijelo daleko je od tradicionalnog mišljenja da zle oči izazivaju kod ljudi glavobolju, zijevanje i pospanost ili iznenadnu oscilaciju temperature. Duža izloženost djelovanju urokljivih očiju oslabi auru i toliko iscrpi životnu energiju čovjeka da mu oslabi imunitet i tada se aktiviraju bolesti na onim djelovima tijela koje je do tada imunitet uspjevao držati pod kontrolom. Osim toga, urečenost skoro uvijek djeluje i na samu sudbinu pojedinca čineći ga nesretnim. Naime, urečenoj osobi, posebno onoj koja na sebi ima više napada uroka u životu doslovno ne ide ništa, postiže vrlo teško ili nikako uspjeh.
Na prostoru Južne Amerike najpopularniji način liječenja uroka jeste uz pomoć kokošijeg jajeta, i taj ritual mogu izvoditi kako šamani tako i obični pojedinci. Koristi se svježe kokošije jaje kojim se pažljivim i nježnim pokretima istrlja cijelo tijelo bolesnika, kako bi u sebe apsorbiralo toplotu i energiju koja je poremetila prirodnu energetsku ravnotežu unutar bolesnika. Pored osobe koja izvodi ritual nalazi se i čaša napunjena do polovine vodom u koju će se jaje nakon masaže razbiti i izliti. No, prije toga iscjelitelj tri puta udari jajetom od ivicu ruba čaše. Prilikom trećeg udaranja ili kvrcanja ljuska jajeta treba da pukne, kako bi na takav simboličan način označila prekid konekcije između bolesnika i onog negativca koji ga je urekao. Sadržaj jajeta se izlije u vodu da bi stvorilo oblik pogodan za dijagnozu. Ukoliko bjelanjce i žumanjac imaju izgled kao da su kuhani to se smatra pouzdanim znakom kako se iza bolesnikovog stanja krije ni manje ni više nego li urokljive oči. Tada se posmatra da li je oblik jajeta u čaši izdužen ili okrugao pošto bi u prvom slučaju to označavalo da urok potiče od strane muške osobe a u drugom slučaju od ženska. Na kraju čaša sa jajetom se iznosi napolje i izlije u neku rupu i pokrije zemljom kako bi se u potpunosti anulirala svaka mogućnost povratka bolesti.
Raif Esmerović
e-mail:
ogledanje@gmail.com
