Od srednjeg vijeka pa naovamo oduvijek je vračarstvo bile stigmatizirano nekakvim pojmom čaranja i nanošenja zla ljudima i domaćim životinjama, što je vrlo pogrešna predrasuda nametnuta od strane Crkve i klera, pošto je ono zapravo nastalo na šamanističkim temeljima liječenja i pomaganja ljudima. Naime, prvi doktori u ljudskoj povijesti bili su vračevi i šamani koji su kombinirajući magijske formule i rituale, ljekovito bilje te upotrebu minerala pomagali bolesnim ljudima. U to doba šaman je često bio doktor i psihijatar koji je zajedno liječio fizičko i duhovno tijelo. Sa vremenom žene su preuzele kult liječenja, što vjerno dočarava najpoznatija bosanska basma protiv uroka koja na početku kaže “Mati rodila, mati liječila ...”, te kroz mnoge vijekove vjerno služile ovoj drevnoj šamanističkoj praksi. Znanje o liječenju, bez ikakve sumnje, potiče od spiritualnih sila koje su, između ostalog, zaslužne i za velika otkrića od strane naučnika te napredak ljudskog roda.
U Bugarskoj vračare ili znahorke oduvijek su bile na cijeni i u njihovu volšebnu moć iscjeljivanja se slijepo vjerovalo, što uostalom demonstrira i tomošnja izreka “Ako ti ne pomogne vračara neće ni Bog!” Kombinirajući ljekovito bilje i sugestivne egzorcističke formule, takozvane bajalice, vračare su mnogo puta pobjeđivale bolest i sticale zavidnu reputaciju među običnim narodom. Uvid u njihov rad je vrlo interesantan te ga je stoga vrijedno predstaviti bar jednim dijelom, kako bi na što vjerodostojniji način otkrili tajni svijet liječenja naših susjeda.
Hajde da loše ode!Između Uskrsa i Jurjeva svaka vračara u Bugarskoj odlazi ujutro, pred izlazak Sunca, izvan sela na neku livadi i potare ruke od rosu, umije si njima čelo a zatim otkine sa devet različitih biljaka po jedan list. Potom se vrati kući a prikupljeno lišće osuši. Uz njegovu pomoć ona kasnije, kada zatreba, liječi ljude od nagaze, iznimno negativnog stanja kada pojedinac nogama kroči na neko loše mjesto ili pak na vilinsko kolo, pa se od toga ozbiljno razboli.
Ritual liječenja se izvodi na sljedeći način; vračara odlazi nakon zalaska Sunca naliti u jednu posudu vode sa tri izvora, sve vrijeme uporno šuteći. Čak i po dolasku kući ona ne otvara usta sve dok na vatri ne proključa izvorska voda u koju je stavila onih devet suhih listova. Posudu onda ostavi da prenoći a preko nje postavi mašu i metlu, kao amulete koji će tokom noći štititi vodu od zlih duhova, koji redovito žele pokvariti sve dobre obrede i bajanja. Sutradan bolesnik u pratnji vračare odlazi na neko osamljeno mjesto, daleko od naselje, a kojim ne prolaze ljudi. Sa sobom on nosi i novu odjeću, koju će obući na kraju rituala. Čim stignu na pogodno mjesto bolesnik svuče odjeću sa sebe a vračara ga onom vodom tri puta polije od glave pa na dolje sve vrijeme šuteći. Čim bolesnik obuče na sebe novu odjeću vračara kaže:" Hajde da loše ode po kiši, po vatri, po rijeki, po sinori i po gori!" Zatim se oboje vraćaju kući, ali ne idu onim putem kojim su došli, nego nekim drugim.
Ono što se u Bosni naziva ograma kod Bugara se zove urama a riječ je o direktnom susretu sa džinima ili vilama nakon čega nesretni čovjek biva napadnut od strane navedenih bića. Posljedice tog napada su polovična ili potpuna paraliza, ludilo, nemoć i bolest ili jaka glavobolja koja tjera na povraćanje. Također, još jedna moguća posljedica je da se čovjeku okrenu usta na stranu, što se u modernoj medicini naziva Bellova pareza. U tom slučaju bolesnik se u bilo koje doba dana odvodio kod vračare da mu baje sa solju. Ona uzima tri komada soli i sa lijevom rukom obaje, sa svakim komadom posebno. Tihim šapatom vračara šapuće ovako:
Divi samodivi
po žutim cvjetovima,
po bijelim cvjetovima
da hodite - tamo da se skupite,
da idete na raskršće da sjednete.
Kad tamo odete da se veselite,
da jedete, da pijete,
za njegovo zdravlje,
po zelenim,
po plavim,
po bijelim,
po rozim,
po ljubičastim,
po smeđim cvjetovima.
Bajalica se ponovi tri puta a onda vračara puhne u sol i malo pljune. Iza toga je baci u vatru govoreći:
Urama da se rasprska!
Lijek protiv strahaŠok i stres koji uzrokuje strah kod čovjeka oduvijek se smatrao ozbiljnim stanjem koje može uzrokovati brojne psihičke ali i fizičke smetnje. Mada se smatra da su mu više podložna djeca stvarna istina je da od straha oboljevaju sve generacije. Svjesne tog problema vračare su kroz vijekove, vođene empirijskim iskustvom i pomalo neobičnim metodama, borile se protiv jeze koja uđe u čovjeka i ne napušta ga.
Kako bi se dijete ili odrasli oslobodio velikog straha treba da se diskretno, da niko ne primjeti, otkine malo dlaka od mečke, koja igra i pleše, dok neko pored nje svira i pjeva. Te se dlake stave na ćeremidu i po njima stavi nekoliko vrućih ugljenova. Sa dimom koji se počne ubrzo podizati nakadi se uplašenih, tako da on nekoliko minuta udiše taj dim. Nakon toga odlazi kući bez okretanja unazad.
Ukoliko bi se dijete noću često preplašeno budilo iz sna stavljalo bi mu se pod uzglavlje malo baruta i kost do mečke govoreći: "Svo zlo da ide u mečku!" Nakon toga će dijete spavati mirno i bez buđenja.
Liječenju straha data je velika pažnja u bugarskom kultu bajanja čemu svjedoče mnogobrojni načini eliminacije. Među zanimljivijim je slijedeći. Prema kazivanju vračara za strah se baje srijedom, petkom, subotom i nedjeljom do ručka . Od sviju nabrojanih dana petkom se bajanje najbolje hvata. Ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom se ne hvata ili ne prima za bolesnika.
Vračara na samom početku rituala uzima sito i daje ga bolesniku. Mijesi nezasoljeno tijesto i od njega oblikuje kuglice i reda ih po situ, koje bolesnik cijelo vrijeme drži. Napravi devet kuglica za glavu, devet za pojas i devet za koljena. Nad svakom kuglicom ona obaje ovako:
Strašnik-trepetnik!
Izlazi, strahu, iz Ivana,
iz srca,
iz droba,
iz očiju,
iz ušiju,
iz dlana,
iz prstiju,
iz koljena!
Na ovaj način ona jednu te istu basmu ponovi ukupno 27 puta. Potom skupi sve kuglice u situ i poreda ih po žeravici. Dok se peku kuglice će pucati i mjenjati oblik. Pečene kuglice se potom daju pilićima, prasićima i čovjeku da ih pojedu. Vračara na kraju opere ruke u panici i daje tu vodu da uplašeni malo popije tri puta, da si opere ruke i čelo. Ostatak vode ona odnese proliti na mjestu gdje leže kokoši. Time je obred liječenja završen a bolesnik oslobođen straha.
Dakako, rituale ne izvode samo vračare nego i obična lica, posebno majke sa malom djecom. Recepti su uglavnom jednostavniji za izvedbu i prenose se usmeno, od žene od žene, najčešće neke komšinice ili svekrve. Jedan od takvih primjera je i onaj za liječenje noćnog mokrenja. Zbog straha ili doživljenog šoka djeca iznenada počnu da mokre u snu. Kako bi tome stala na kraj majka djetetu prije spavanja daje da uhvati verige sa ognjišta i pritom ono kaže:
Sveti Rangele,
angele-bangele,
koga pojdeš da pikaš i mene da vikaš.
Mudre bugarske znahorke saznale su od svojih spiritualnih pomagača i mnoge druge tajne liječenja a jedna od njih je i kako muža alkoholičara odvratiti od pića. Da bi uspješno mogla stati na kraj nečijem pijanstvu vračara, za tu magičnu terapiju, mora nabaviti ljudsku kost od desne noge iz nekog neznanog groba. Mrtvačka kost se izgori na ćeremidi (krovnoj cigli) i dok gori pomjera se sa grančicom neplodnog drveta govoreći:
"Kako nikud ne hodi ovaj čovjek, tako ni ti (ime muža) da ne ideš po kafanama!"
Pepeo od nagorene kosti tajno se sipa mužu u hranu i piće nakon čega on potpuno izgubi volju za odlascima u kafanu i pijanstvom.
Autor teksta:
Raif Esmerović
e-mail:
ogledanje@gmail.com
