Da bi se razaznalo od čega neki čovjek pati, posebno ako mu se događaju neobjašnjivi pehovi, treba da uzme tri igle, tri konca u tri boje: crvena, bijela i crna, zemljani ćup te vode sa tri izvora. Kada sve to nabavi sjedne za stol i u svaku iglu uvuče po jedan konac i to ovim redosljedom; prvo se zadijeva bijeli konac u iglu i govori:
"Bijeli konac u iglu ako ovo zlo, bolest, nesreća
dolazi od nebesa i od sudbine".
Zatim udijeva crni konac u drugu iglu govoreći:
"Crni konac ako ovo zlo, bolest i nesreća
dolazi od nečastivog i od mrtvog."
Na kraju, kada se udijeva crveni konac u treću iglu kaže se:
"Crveni konac ako ovo zlo, bolest i nesreća
dolazi od čovjeka."
Igle sa koncem se polože na dno glinenog lonca i u njega se nalije vode sa tri izvora. Lonac se tri noći zaredom iznosi napolje, odmah nakon sunčeva zalaska, i unosi u kuću rano ujutro, prije sunčeva izlaska, pospremajući ga na neko tajno mjesto u kući. Jako je bitno da na lonac za to vrijeme ne padne sunčeva svjetlost kako se ne bi pokvario ritual. Nakon treće noći igle se vade i posmatra se šta se s njima desilo tojest koja je među njima počela hrđati.
Ukoliko je igla sa bijelim koncem uhvatila najviše hrđe po sebi onda je to znamen kako je sve ono što se tom čovjeku dešava božija volja ili po sudbini.
Ako je u tom stanju igla sa crnim koncem zlo dolazi od strane zlih duhova, što obično upućuje na ogramu, nagažu, duhovne napade i tako dalje.
Na kraju, pokaže li se najviše hrđe na igli sa crvenim koncem, zlo je rađeno od ljudske ruke.
Pošto se analizom utvrdilo iz kojeg pravca dolazi nevolja čovjek, koji radi ovaj ritual, treba popiti tri gutljaja vode iz lonca a ostatak da izlije u staklenu flašu, koju će sam odnijeti pred sunčev zalazak do obale rijeke. Tu se okrene uzvodno i držeći flašu nacilja neki kamen ponavljajući tri puta ove riječi:
"Kako pršti ova flaša,
tako da se rasprši svako zlo,
svaka bolest i svaka nesreća sa mene!"
Onda se flaša baci na kamen i čim se razbije kaže se:
"Bože, predajem sa u tvoje ruke
da me izliječiš i oslobodiš!"
Na kraju se i igle sa koncem bace u rijeku i odlazi se kući bez osvrtanja unazad.
Međutim, ovo je prvi dio rituala a drugi se sastoji od takozvanog "plaćanja lijeka". Naime, kada se dođe kući na stol se stavi kašika, viljuška i nož, jedno do drugoga. Ti se predmeti pokriju krpom i tri puta se zatvorenih očiju okrenu u krug, u smjeru kazaljke na satu. Zatim se tri puta prođe oko stola, stane i nasumice uzme jedan od tih predmeta. Tada se otvore oči. Ako se uzeo nož treba napraviti kurban bilo da se zakolje ili kupi meso u mesnici pa podijeliti kao milostinja nekoj sirotinji. Ukoliko je slučajno odabrani predmet viljuška onda je potrebno otići u crkvu, džamiju ili turbe pa ostaviti nešto novca. Bude li pak kašika odabrani predmet treba tri puta nahraniti neku sirotinju a to znači kupiti punu kesu namirnica i odnijeti nekoj siromašnoj familiji. I to ponoviti još dva puta u toku mjesec dana. Sve se to radi sa halalom odnosno od srca jer samo tako će ritual biti uspješan.
Otključavanje sudbine
Riječ kismet dolazi iz arapskog jezika i ima značenje sudbina. U folkloru balkanskih naroda vjeruje se kada nekom čovjeku ništa ne ide ruke; na poslovnom ali i emotivnom polju doživljava česte neuspjehe, prate ga učestali familijarni ili zdravstveni problemi, pa se stalno vrti u krugu sopstvene nesreće, smatra se da mu je zatvoren kismet.
Kismet se može zaključati ili zatvoriti nekom pojedincu zbog nekoliko razloga no o njima će se pisati nekom drugom prilikom. Sada je važnije detaljno opisati ritual kojim se baksuzni čovjek moźe odvezati i tako otvoriti svoj kismet.
U noći mjesečeve mijene, odnosno u noći mladog Mjeseca, pred samu zoru, uzme se čista maramica ili krpa te tri jednake kovanice bilo koje vrijednosti. Osoba koja prakticira obred treba se okrenuti licem ka istoku i zatim kovanice, jednu za drugom, sveźe u tri ćoška maramice. Nakon toga ih razveźe i pritom svaki put govori:
"Na ovom svijetu sam sam,
sam sam se rodio i sam ću umrijeti.
Sam sam razvezao ovaj čvor
i sam sam razvezao svoj kismet."
Kovanice se potom odnesu prije izlaska Sunca do nekog raskršča i tamo bace govoreći:
"Kovanice bacam,
svoj kismet sebi vraćam!"
Čim to izgovori osoba treba brzo otići kući bez okretanja unazad.
Autor teksta:
Raif Esmerović
