Poznato je da tokom cijele godine postoje dani kojima se služe praktikanti crne magije, ali i duhovi, da djeluju na ljude i svijet oko sebe. Tada je, navodno, granica između našeg materijalnog i nevidljivog svijeta vrlo prozirna te podložna mješanju raznih energija i sila. Među najpoznatijim je noć uoči prvog novembra kada se obilježava Samhain, ili bolje rečeno paganska Nova godina, kojom se označava početak šestomjesečnog perioda poznatog kao tamna strana godine. Nakon Samhaina na red dolazi praznik svete Ane-Zimne 9.decembra koji se kod Bugara smatra posebno idealnom noći za bavljenje svim vrstama magije ali i za prodor duhova u naš svijet. Sljedeći na popisu je zimski solsticij, sa noći 21.decembra na 22., kada prema antičkoj predaji sile mraka jurišaju na tek rođeno odnosno mlado Sunce u želji da ga unište. Taj nesvakidašnji trenutak, ali i magijski potencijal, redovito iskorištavaju svi oni koji se bave okultizmom kako bi izveli posebne rituale i prizivanja. Navedeni period u antičko doba bio je posvećen prazniku Saturnalije kada su se održavale karnevalske povorke, darivanje, prinošenjem žrtava te razne čarobne prakse.
Kako sam već naglasio na početku teksta sa Samhainom godina ulazi u svoj tamni, mračni dio pa je u skladu sa tim moć zla na momente jača od snaga dobra, što je rezultiralo time da je ovaj period postao posebno omiljen kod svih crnomagijaša i duhova o čemu svjedoči i narodna predaja. U periodu od novembra do početka maja, kada se obilježava Beltain odnosno početak svjetlog dijela godine, pozicionirali su se neki vrlo poznati dani i razdoblja kada tajanstvene sile imaju dominantnu snagu. Ovo su samo neki od njih.
Kod Rumuna početak nove kalendarske godine, od prvog do šestog januara, obilježen je kratkim periodom u kojem se izmjenjuju tri praznika tojest sveti Vasil, Brezala i Boboteaza. Dok oni traju, prema narodnoj predaji, vrata nevidljivog svijeta širom su otvorena i u tim noćima mračna bića poput strigoja i moroja kreću se među ljudima. U nakani da im se odupru ljudi su još u paganskim vremenima, daleko prije kršćanstva, organizirali kostimirane povorke u kojima bi sa zvonima i trubama proizvodili galamu u namjeri da tako zastraše i protjeraju nepozvane došljake.
Prvi mart se među crnogorskim narodom naziva danom kojim se okupljaju vještice pa su se na ovaj dan u prošlosti palili suhi komadi đubra kako bi se tim dimom one otjerale od kuće. Kod Rumuna u noći trećeg marta pojavljuje se erotski demon zvani Dragobete, inače sin babe Dohie, kojeg ovaj narod smatra izuzetno moćnim bićem. Njegov dolazak prizivaju vještice u želji da iskoriste bar dio moći koje on posjeduje kako bi osnažile svoje rituale i vradžbine. U Bosni stravarke i faladžinice oduvijek favoriziraju cijeli mjesec mart, nazivajući ga mjesecom prepunim magijskog potencijala, naročito za ljubavne čarke. Kako tvrde stravarke samo tokom marta se mogu napraviti čarke koje će neposlušnog i bludnog muškarca učiniti pokornim i vjernim.
I mjesec april obiluje vračarskim praznicima no između njih se izdvajaju posebno tri. Naime, u Rumuniji se mađijanje sa obajanom živom, koja se naprati ili pošalje da usmrti neprijatelja, najviše radi uoči Uskrsa, u noći svetog Toadera tojest 21.aprila te 23.aprila kada ovaj narod slavi svetog mučenika Georgija. Tomošnja tradicija tvrdi kako se u navedenim prazničnim noćima masovno pojavljuje duhovi mrtvi, vampiri, zli demoni i vještice, sa namjerom da se okupljaju na livadama ili u špiljama, jašu na metlama ili pak pretvaraju u divlje konje.
Među bosanskim narodom se tvrdi kako je sedam dana do prvog maja i sedam dana od prvog maja period ispunjen negativnom energijom što od davnina znaju sve sihirbaze i vračare pa se trude napraviti što više svojih čarki i baciti ih na ljude.
Međutim, unatoč tradicionalnom pripovijedanju da se vradžbine najčešće ispredaju uoči velikih praznika treba naglasiti kako ta tvrdnja baš i ne odgovara istini pošto svako čaranje ponajviše ovisi o lunarnoj fazi ili bolje rečeno o mladom i punom Mjesecu. Upravo zbog toga magija se može raditi u svakom kalendarskom mjesecu neovisno o godišnjem dobu. Ono što je zanimljivo jeste kako pojedinci koji pate od nekog magijskog djelovanja postaju posebno senzibilni pred mjesečevu mijenu i u noći punog Mjeseca. Tada osjećaju nemir, nesanicu, čudne bolove i zbrkanost u glavi. Po riječima mudri stravarki čim se to nekome desi treba se pomjeriti sa mjesta na kojem se nalazi ili sjedi pa će trenutno osjetiti olakšanje.
Tri maliciozna dana
Dok se u Bosni i Hercegovini utorak i subota smatraju danima magije i bajanja u Rumuniji se tom popisu dodaje još i četvrtak. No, zašto su baš ti dani posebniji od ostali odgovor treba potražiti na Bliskom istoku koji je nedvojbeno kolijevka religije i magije. Naime, na ovom području začela se astrologija koja je svakom danu u sedmici namjenila, između ostalog, broj i planetarnog vladara. Pošto je na Bliskom istoku tradicionalno nedjelja prvi dan u sedmici, a ne sedmi kao u zapadnom svijetu, drevni astrolozi su nedjelji odredili broj jedan i planet Sunce. Sasvim je očigledno kako upravo iz tog pravca dolazi uvjerenje o posebnom, magijskom statusu utorka i subote kao trećeg i sedmog dana, pošto su ti brojevi klasično mitski i čarobni. Osim toga i sama simbolika je i više nego očita pošto nad utorkom i subotom vladaju, u astrološkom smislu, dva izuzetno negativna planeta Mars i Saturn, čija je narav da mjenjaju poredak stvari i događanja, što je uostalom osnovica same magije. Isto tako nedjelja, kao prvi dan i subota kao zadnji, savršeno dobro se uklapaju u predodžbu o početku i kraju odnosno onome što simbolizira Sunce, kao novi život, te Saturn ili smrt.
Pod uplivom tog bliskoistočnog uticaja od davnina utorak i subota se u Bosni i Hercegovini nazivaju vještičijim ili vračarskim danima. Po narodnom kazivanju čarke se najbolje skidaju utorkom i subotom od zore do podneva a rade od sumraka do ponoći. Isto tako za one rođene ovim danima se vjeruje kako su baksuzni, naročito ukoliko su mirne naravi. Još i danas se u Cazinskoj krajini tvrdi da će brak loše završiti ukoliko je muž rođen subotom a supruga utorkom ili obratno.
Za subotu narodna tradicija pripovijeda da je dan kada se rađaju svakojaka tajanstvena bića poput vilenjaka, vodenjaka, vampira te da djeca rođena ovim danom nose čudesna svojstva. Naime, u Bugarskoj se vjeruje da napraćeni živak ne smije ući u onu kuću gdje je neki član rođen subotom. Interesantno je navesti kako se subota na talijanskom jeziku naziva sabato što je stari naziv za sabat ili sastanak vještica. Zbog toga je kod Jevreja, koji su judaizam osmislili na praksi i predaji drevne egipatske religije prepune magijskih obreda, subota ili šabat sveti dan. Bosanski Bogumili su bili na tragu te činjenice pa su jevrejske svete knjige nazivali đavoljim, što one i jesu sudeći prema onome što propovijedaju. Također, pod dominantnim jevrejskim uticajem nastali su svi poznati evropski magijski udžbenici među kojima je najpoznatije djelo o prizivanje demona "Ključevi kralja Solomona".
Za kraj treba spomenuti i treći zlokobni dan, koji je to postao tek u ovom našem modernom vremenu, zbog velike količine stresa kojeg uobičajeno stvara kod većine ljudi. Riječ je o ponedjeljku. Pošto nad njim, u astrološkom pogledu upravu ima Mjesec, koji je zadužen za emocije, nekako se samo od sebe nameće odgovor zbog čega smo svi vidno napeti i nervozni na početku radnog tjedna. Međutim, intenzitet njegovog uticaja nije uvijek isti te ovisi o lunarnoj fazi pa stoga treba pratiti mjesečeve cikluse, da li je u periodu rasta, uštapa, ili u vremenu opadanja.
Raif Esmerović
