Velika većina raznih magijski obreda i vjerovanja došla je u Tursku iz stare Perzije kroz arapske narode, doživljavajući pod jakim uticajem islamske vjere svoju prilagodljiviju varijantu. Takve asimilirane obrede i vjerovanja Osmanlije su kasnije donijeli na područje Balkana gdje su naišli na plodno tlo od Bosne preko Srbije, Rumunije i Bugarske te ostalih okolnih zemalja.
Danas kada se istražuje domaća etnološka građa vrlo je lako pronaći mnoštvo osmanlijskih vjerovanja o urocima, gašenju ugljena, salivanju olova, nošenju hamajlija, pljuckanju od zla, zaključavanju katanca, vezanju čvorova, ljubavnim mađijama, liječenju i ostalom. Kako to obično biva i ovdje su navedeni običaji doživjeli svoje manje preinake, posebno one jezične, ali unatoč tome ostala je originalna suština svakog od njih. Zato se može slobodno konstatirati kako je ovo područje Europe i dalje ka Turskoj možda najviše sklono vjerovanju u magiju i čudesa.
Sve po božijoj sudbini
Bez obzira što se kod Turaka susreće neopisivo velika vjera u božiju sudbinu, po tvrdnji da se sve događa po Allahovoj volji, ipak postoje i određena odstupanja kada se promišlja i na neki drugi, alternativni način. Možda je bolje i jednostavnije reći da se takvo što događa najviše zbog tradicionalnog načina života u kojem se čitavo bivstvovanje nekog pojedinca mjeri njegovom sposobnošću da uđe u brak i osnuje familiju. Kao i uvijek u takvim konzervativnim sredinama najviše su pogođene žene tojest djevojke izložene osudi okoline, ukoliko ne ispune ono što se očekuje od njih – da na vrijeme uđu u brak.
Upravo iz tog razloga u prošlosti se razvila jedna obimna magijska grana, zasnovana na falanju i bajanju, koja se naziva ljubavna magija. Njen cilj je isključivo povezan sa namjerom da mladić, a posebno djevojka, na što lakši i brži način pronađu svog suđenika ili partnera za brak. U cilju da se željeno ostvari nije se prezalo niti pred čim, pa se svjesno tolerisalo ono što se tradicionalno smatra grijehom, a to je posezanje za magijskim ritualima.
Narod duž Male Azije oduvijek smatra da postoje ljudi sa „otvorenom“ i „zatvorenom“ srećom. U prvu grupu spadaju sve one osobe koji se ožene i udaju na vrijeme, dok u ove potonje ulaze oni pojedinci koji se u narodu karakeriziraju kao stari momci i djevojke. Za tu lošu kob, osim fizičkog izgleda, krivi su po vjerovanju Turaka, i nadnaravni uticaji pa se smatra da nose nečije proklestvo na sebi, od nekog pretka, ili su pod jakim uticajem sihira, zazora ili drugog zla. Događa se, opet prema vjerovanju tomošnjeg naroda, da mladića prokune ostavljena djevojka ili obrnuto pa mu se i zbog toga „zatvori“ nafaka. Uglavnom, svi oni pate od nevidljive tegobe koja im blokira sreću i tako gube najbolje godine svog života prepuštajući se očaju i tuzi.
Katanac preko pupka
U Adani i njenom okruženju, kao i u mnogim drugim mjestima po Turskoj, za ritual otvaranja zatvorene sudbine vezani su mnogobrojni adeti. Među najučestalijim je zaključavanje i otključavanje kilita ili katanca ispred džamije od strane mlade djevojke ili momka ili pak nekog bliskog rođaka. Svrha ovog simboličnog postupka jeste vjerovanje kako će on pomoći mladoj djevojci da joj se otvori sreća ili sudbina. No, postoje i druge varijante.
Djevojka-udavača kojoj se nikako ne da udati tojest cura „zatvorene“ sreće, u petak će, ispred bogomolje, dati prvom čovjeku koji će ući u džamiju da obavi džuma namaz otvoren katanac. Čim on uđe u džamiju zaključat će ga i cijelo vrijeme držati uza se a kada iziđe uz dovu, odnosno ponavljanje tri puta sure Ihlas i jedanput sure Fatiha, otključat će ga iznad njene glave. Navedeni obred se isključivo obavlja petkom, a narodno vjerovanje tvrdi da se mora ponoviti tri puta (petka), kako bi bio sretan i ukabuljen kod Boga.
U ostalim obredima djevojka „zatvorene“ sreće otključava katanac na središtu raskršća koji se račva u četiri puta. Umjesto njega, djevojka katanac može otključati i iznad svog pupka.
Kako je u Turskoj vrlo živo vjerovanje u vile ili periler i njima se djevojka okreće u nadi da će joj pomoći, što očigledno ima veze sa tim što one spadaju u ženske duhove neizmjerne ljepote i privlačnosti. Vile se, prema vjerovanju, udaju pa tako mogu pomoći i onim djevojkama koje to traže od njih. Kako je jezero omiljeno mjesto za njihovo okupljanje djevojka-udavača, po savjetu hodže, nasut će jezerske vode u šest flaša i povezat će ih sve u jedan konop. Prvu će flašu odvezati sa užeta na raskršću četiriju puteva i tu je razbiti; drugu flašu vode će staviti u temelje neke kuće ili štale; treću flašu bacit će niz potok ili rijeku; četvrtu će zakopati u jedan muški grob. Iz pete flaše popiti će vode a ostatkom poprskati po cijeloj kući, dok će sa onom zadnjom, šestom, okupati se. Na taj način “razbiće” svoju nesretnu kob i uskoro se udati. Kako vidimo u opisu rituala ona cijelim obredom odvezuje flašu po flašu sa konopa i time na simboličan način odriješuje i svoju sreću.
Jedan praznik u godini ima posebnu moć da pomogne svim nesretnima u otključavanju nesretne sudbine a to je Hidirlez. Riječ je o šestom maju, danu za koji Turci ali i ostali narodi po Aziji, vjeruju da je praznik kada se sastanu dva sveca po imenu Hizir i Ilijas, ošišaju jedan drugome kosu, posjede pored vode i razmjene mnoge mudrosti. Za ovaj dan su vezani mnogobrojni obredi za zaštitu zdravlja, otkrivanje budućnosti ali i ispredanju ljubavnih čarki. Posebno se vjeruje kako se uoči Hidirleza otvori nebo i djeli božija milost svakome ko je zatraži. Stoga još i danas mnoge djevojke u Kaharisaru, ali i svim dijelovima Turske, poslije sabah namaza uzimaju sa sobom jedan kilit te zajedno sa udatom ili starijom ženom idu na Karahisar kulu. Vjeruje se da ako starija ili udata žena otključa kilit iznad glave mlade djevojke otvorit će joj sudbinu. Dok se to radi, sa vrha kule, izgovaraju se ove riječi:
Sudbino moja, sudbino moja,
Tvoje prijestolje je zlatno,
Došlo je vrijeme da se udam!
Ključ kao simbol sudbine odnosno ono što je može stimulisati čest je rekvizit u ovakvim ritualima. Zbog svoje magične funkcije savjetuje se svakom momku ili djevojci da ga nosi oko vrata, kao privjesak, kako bi se na taj način onemogućilo da im se slučajno ili namjerno zatvori ili zaključa sudbina.
Raif Esmerović
