Nevruz - perzijska Nova godina
Iranska Nova godina je bez imalo pretjerivanja najveselija i najbolje vremenski tempirana, pošto se dešava prvog dana proljeća, kada doista vidimo oko sebe promjene, povratak sunčeve topline i novu nadu. Za razliku od nje zapadnjačka Nova godina dešava se u hladnom, sivom i nimalo optimističnom razdoblju gdje zima tek uzima svoj zamah. Stoga je perzijska Nova godina ili Nevruz (Norouz) savršeno vrijeme za proslavu novog života, raskidanjem sa svime što nas je mučilo i priprema za novi start.
Naziv Nowruz dolazi od dvije perzijske riječi : no, što znači "nov", i rouz, što znači - dan. Spojene ove dvije riječi znače "Novi Dan". Nevruz je festival koji se slavi hiljadama godina unazad i djelomično ima svoje korijenje u zoroastrizmu. Treba napomenuti da je zoroastrizam prva monoteistička religija iz koje je potekao kasnije judaizam, kršćanstvo i islam.
Posebnost Nevruza je i u tome što je svečanost ispunjena simbolikom ponovnog rađanja i obnove prirode, svega oko nas, pošto se napokon iza duge i hladne zime budi životna energija i vraća toplina.
Koliko je to željno očekivan događaj najbolje pokazuju pojedini običaji kod iranskog naroda a jedan od njih se održava posljednjeg utorka pred Novu godinu. Naime, tada se tradicionalno u dvorištu zapali krijes, i preko te vatre ukućani preskaču, što bi trebalo predstavljati simbol pročišćenja od svega negativnog iz godine pri kraju. Na ovaj način ljudi se energetski čiste i pripremaju za Novu godinu.
Isto tako, nekoliko sedmica prije Nove godine običaj je da se obavi veliko i temeljito čišćenje kuće, kako bi svaki dom na najbolji mogući način pripremio za proslavu i ulazak u novi period.
Svaka kuća postavlja svojevrsni oltar, koji se naziva Haft-seen, što na farsiju znači "sedam S", po kojem se poreda sedam stvari koje počinju ovim slovom a od kojih svaka ima svoje simbolično značenje. Jabuke se stavljaju da bi u novoj godini prizvale dobro zdravlje, svijeće su za svjetlost, jaja za plodnost, mlada pšenica za ponovno rađanje i obnavljanje, ocat za mudrost i zlatnik za obilje i prosperitet, itd. Svaka osoba bira predmete koji za nju imaju najdraže značenje.
Prvi obrok u perzijskoj Novoj godini uvijek je riba poslužena sa rižom a koja je nadjevena koprom, peršinom i vlascem. Budući da Nevruz slavi proljeće na prazničnoj trpezi nalazi se puno zelenog i svježeg bilja. Jelo pod nazivom kuku sabzi, ukusna fritaja od biljaka i špinata, tradicionalno se jede na prvi dan nove godine. Kuku sabzi je vrlo mirisno i aromatično jelo, a poslužuje se sa somunom, narezanim paradajzom i kiselim krastavcima.
Proslava Nevruza traje dvije sedmice. Na kraju festivala sa oltara se uzme mlada pšenica koja se odnosi baciti niz rijeku. Sa njom bi po vodi plovile i nade i snovi u novoj godini. Aludira se na to kako lako pluta po površini vode pšenica da će se tako i ljudske težnje lako ostvariti u predstojećem periodu.
Procjenjuje se da preko 300 miliona ljudi u svijetu proslavlja Nevruz, posebno Afganistanci, Iračani, Turci, mongolski narodi te manjinske skupine na svim kontinentima. Kod turskog naroda perzijska Nova godina se naziva Sultan Nevruz i proslava traje tri dana. Prvi dana kada se pripremaju voće, deserti i jela naziva se "postavljanje sofre". No prije svega posjećuju se očevi i majke, obavezno noseći poklone. U nekim turskim regijama oni koji se rano probude na Nevruzu operu se vodom "Nevruza", kuhaju se jaja obojena ljudskom luka, te izgovaraju molitve sa željom za obiljem i berićetom. Vatre zapaljene na vrhovima brda jasan su znak da dolazi proljeće te da će njihov plamen privući sreću i bogatstvo a sve prepreke i poteškoće će biti prevladane.