Još kao dijete često puta sam mogao čuti jednu izjavu svoje rahmetli majke koja je glasila: "Bez svega se može, samo se ne može bez kruha i vode!". Mnogo godina kasnije shvatio sam dubinu te izjave koja je našem narodu u prošlosti davala utjehu i podsjećala na ono što je u životu najbitnije. Ali ljudsko pamćenje je često kratkotrajno i na žalost uvijek na čovjekovu štetu. Naime, kada sam nakon vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu posjetio Sarajevo 2006.,godine ostao sam iznenađen količinom bačenog hljeba pored mnogih kontejnera po gradu. Nisam mogao vjerovati da su građani Sarajeva tako brzo zaboravili godine gladi u opkoljenom gradu i ponovo postali bahati i nemarni prema onome što nas sviju hrani.
A hljeb je, kako to kažu po Latinskoj Americi, lice Božje i stoga zaslužuje naše najdublje poštovanje. Zato je svako bacanje kruha ili hljeba pravi grijeh. Kada se to iz nekog opravdanog razloga mora da uradi, onda se on treba prethodno poljubiti. Ostacima somuna dobro je nahraniti pse, kokoške, ribe ili ptice jer i to je jedna vrsta sadake.
Kruh se, isto tako, nikada ne smije ostavljati prevrnut na koru pošto se time nedvojbeno iskazuje nepoštovanje prema njemu i priziva bijeda.
U mnogim zemljama svijeta, ne samo kod nas na Balkanu, bio je običaj da čim se ugleda bačeni komad hljeba kako leži na zemlji, on bi se pokupio, poljubio i ostavio u kutu ili na mjestu gdje niko ne može gaziti nogama po njemu.
Kako nas kruh sviju hrani tako su nam i vjerovanja o njemu slična, bez obzira gdje da živimo, a u što ćemo se uvjeriti u nastavku teksta. Prema starom njemačkom vjerovanju ujutro, prije bilo čega što mislite konzumirati, treba pojesti bar jedan zalogaj hljeba kako bi vam dan bio sretan i blagoslovljen.
U Kolumbiji se vjeruje da je novcem od prve plate, ili prvih para koje se zarade na nekom poslu, potrebno kupiti hljeb pošto će vam to donijeti i produžiti nafaku tojest sreću. Ukoliko taj novac iskoristite za kupovinu drugih manje bitnih stvari poput cipela to će vam prizvati nesreću. Stoga steknite naviku da od prve zarade uvijek kupite kruh, a ako ga imate kod kuće dovoljno, poklonite ga nekom prosjaku. Ionako svi moramo jesti.
Osim što čovjeka hrani kruh ima moć i da ga brani od zla pa se nekada djeci u odjeću stavljao komadić hljeba kao sigurna zaštita od uroka. Slično tome mrvice hljeba mogu zamijeniti po potrebi tamjan, ako ga nema, pa da se njima okadi neka prostorija ili bolesna životinja.
Kako bi se lopov natjerao da vrati ukradenu robu uzmu se 3 lepinje, 3 male granule soli i 3 kapi masti pa zapali vatra i sačeka da ostanu žeravice. Onda se one skupe u jednu hrpu i na njih se stave navedene stvari pa kaže tri puta ovako:
"Stavljam hljeb, sol i mast na žeravicu zbog tvog grijeha i zlog nauma; stavio sam ti ih na pluća, na jetra i srce, da osjećaš strašne bolove. Velika muka će da te pogodi, kao da ti je to učinila gorka smrt; sve će ti vene puknuti i izazvati smrtne bolove, tako da nemaš odmora dok ne vratiš ono što si ukrao i ostaviš tamo gdje si našao. U ime Boga, i uz božju moć i pomoć. Amin."
Opisani ritual najbolje je praktikovati između 23 sata i ponoći, jer tada po germanskom vjerovanju, duhovi su vrlo aktivni i raznose sve magije i bajanja kuda treba.
SOL ZA PRIJATELJA I NEPRIJATELJA
Italijan tvrde da prilikom selidbe u novu kuću ili stan, pri ruci morate da imate novu metlu, kutiju soli i veknu hljeba. Kod Njemaca se pak kaže da pri useljenju u novi stan, ili u staru kuću koju ste kupili, prvo što morate unijeti su kruh i sol. Time ste si zajamčili sreću i berićet.
Sol je oduvijek bila simbol prijateljstva i gostoprimstva, zbog čega bi domaćin tradicionalno ponudio svom gostu kruh i sol. Ovo je običaj preuzet od starih Egipćana, koji su usvojili i drevni Grci, i odakle se proširio po Evropi. Može se reći da je adet bio vrlo raširen i prihvaćen i zbog toga što u prošlosti mnoga domaćinstva nisu ni imala šta drugo da ponude gostu osim toga pošto se živjelo u bijedi.
U Bosni i Hercegovini hljeb je uvijek bio simbol dobrodošlice. Naime, po vjerovanju, kada svraka zakreči u dvorištu doći će gost ili musafir. Ako je okrenuta glavom kući - muški, a ako repom - ženski gost. U Žepču kad pred kućom kreči svraka žene bi govorile ovu basmu:
Neka svraka dreči,
ja beli nječim,
tri su hljeba zapretena,
jedan za radenika,
drugi za kućenika,
treći čeka na putnika!
Ta magična, skoro sveta povezanost, ogleda se i u drugim formulama zaklinjanja, čime se doslovno priziva ono što, po narodnoj vjeri, hljeb i sol predstavljaju a to su nebo i zemlja. Tako bosanska faletarka dok nijeti grah govori ovako:
"Hazreti Fatime, tako ti zemlje i neba,
tako ti soli i hljeba,
pomozi da se ispuni ova želja!"
Prema starom vjerovanju sol nikada ne treba davati iz kuće jer takav čin privlači nesreću, niti je posipati. Ukoliko je neko prospe odmah mora uzeti malo soli i baciti je preko svog lijevog ramena kako bi odagnao zov nesreće.
Takoder, sol treba držati skrivenu ili dobro pokrivenu u posudu te je koristiti samo za ono što je određena, inače će donijeti lošu sreću.
Postoji još mnogo vjerovanja o upotrebi ove svakidašnje supstance a ovo su neka od njih:
Prilikom prvog kupanja djeteta ili davanja mlijeka iz kuće u vodu za kupanje i posudu s mlijekom treba sipati malo soli.
Ako se za pojasom nosi soli i tamjana sigurni ste od vještica i čarki.
Među novcem uvijek držite malo soli i bijelog luka pa vam se nikada neće odnedati u parama odnosno da vam neko napravi magiju bijede ili vam urekne zaradu.
Za gostima bacite malo soli dok odlaze pa vam tako neće moći ostaviti svoju negativnu energiju.
Ako želite da neki gost što brže ode iz kuće naspite mu malo soli u obuću.
Da dijete ne bi bilo visoko, na glavu mu treba staviti šerpu soli, ili čak prevrnutu korpu. Nakon toga ono mora malo hodati sa posudom soli na glavi.
Da biste spriječili bolesti stoke, prvog aprila posipajte solju na četiri ugla livade.
I za kraj treba navesti jedan lijepi običaj iz Poljske. Tamo prilikom svadbe u nevjestin buket krišom se stavi novčić, malo kruha, nekoliko zrna soli i malo šećera kako novopečeni supružnici ne bi oskudjevali ni u ljubavi ni u djeci a ni parama.
