ČAROBNI MJESEC MART

Prvog marta rumunjski narod obilježava Martišor ili Dragobetele za kojeg pojedini etnolozi vjeruju da je proslava rimskog porijekla, dok drugi podržavaju teoriju da je u pitanju stara dačanska tradicija. Naziv Martišor na rumunjskom jeziku doslovno znači „mali mart“ ili „martić“. Običaj postoji i u Bugarskoj, Moldaviji, Albaniji, Grčkoj, Ukrajini, Češkoj i Sjevernoj Makedoniji. Od 2017. godine upisan je na UNESCO popis svjetske nematerijalne baštine.



LOPOVSKI MJESEC

Bez imalo dvojbe rumunjska tradicija prožeta je mnogim rimskim vjerovanjima. Naime, u drevnom Rimu mart je bio posvećen bogu Marsu, čije ime i nosi, koji nije bio isključivo božanstvo ratovanja nego i poljoprivrede, što samo po sebi označava ponovno buđenje vegetacije. U narodnom kalendaru treći mjesec u godini poznat je kao početak proljeća i poljoprivrednih radova, pa je zbog toga, reći će stari Rumuni, ukrao nekoliko dana od drugih mjeseci, da bi imao dovoljno snage, što se u narodu opravdava izjavom kako ima više dana od februara i aprila. Sa martom počinje oranje i sjetva, čiste se voćnjaci i vrtovi, pregledavaju se košnice, a saće uzima i koristi kao lijek u narodnoj medicini. Kod Rumuna postoji nekoliko naziva za mart poput Germanar, Martišor ili Faurel. Za njega se tvrdi da je najnezdraviji mjesec u godini i dok traje to vrijeme se u sjeverozapadnoj Bosni naziva „šugavo doba“ ili „šugavi mart“, pošto se ljudi tokom njega najlakše prehlade ili obole. Međutim, ništa nije potpuno crno i loše pa ni ovo, naime, postoji vjerovanje da ko tokom marta pati od prehlade ili velikog kašlja, bit će zdrav do kraja godine.

Kod Bošnjaka mjesec mart ima potpuno drugačije značenje nego kod Rumuna. Naime, u Bosni se kaže kako “mart nosi škart” ili “mart odnese sav škart” odnosno da u ovom mjesecu najviše umiru stari ili bolesni ljudi.


BORBA DOBRA I ZLA

Prema rumunjskoj predaji, prvi dan proljeća je dan babe Dokie, drevne boginje poljoprivrede, koja umire 1. marta, i ponovno se rađa kao mučenica 9. marta. Dokia podsjeća na veliku boginju Terra Mater i može se povezati s Dijanom i Junonom kod Rimljana te Herom i Artemidom kod Grka. Predaja o babi Dokiji govori nam o zloj starici koja je imala pastorku koju je iznimno mrzila. U svojoj pokvarenosti jednog hladnog zimskog dana Dokia joj dala vrlo prljav kaput i naredila da ga opere u rijeci sve dok ne postane snježnobijele boje. Uplašena djevojka ju je bez riječi poslušala i otišla do hladne i smrznute vode. Dok ga je prala, kaput je postajala sve crnji i crnji. Promrzla od studeni i obuzeta očajem, djevojka je plakala sve dok se nije pojavio Martišor, mladić koji joj je ponudio čarobni crveni cvijet i savjetovao joj da se vrati kući. Kad je djevojka stigla kući, mokri kaput je postao bijel kao snijeg. Stara Dokia nije mogla vjerovati svojim očima. Ugledavši neobično lijep cvijet, zadjeven u djevojčinoj kosi, pomisli da se proljeće vratilo i odmah krenu sa stadom ovaca u planinu. Penjući se uz brda, vrijeme je postajalo sve toplije, pa je Dokia bacala sa sebe tešku odjeću i deke koje je nosila. No, kad je stigla na vrh vrijeme se naglo pretvorilo u oluju i tada se pojavio Martišor: “Vidiš sada kako je loše ostati na hladnoći i mokar”, narugao joj se a onda dodao: “sada ćeš biti kažnjena jer si tjerala nevinu djevojku da ti pere kaput na zaleđenoj rijeci.” Starica je ostala na planini, na jakom mrazu se smrznula i pretvorila u kamen. Od tada crvena i bijela simboliziraju borbu dobra i zla, zime i proljeća. Slična predaja postoji i u Bosni o zlobnoj Babi i njenim jarićima te kako se rugala martovskom vremenu i za kaznu smrznula u planini.

Cijeli tekst pročitajte na ovom linku: https://esmerovic.com/carobni-mjesec-mart/