Najveća opasnost jedinstvu evropskog kršćanstva dolazila je od "hereze" katarske koja je propovijedala dualizam (apsolutni ili umjereni), i koja je tokom 12. stoljeća stekla pristalice na Apeninskom poluotoku, u južnoj Francuskoj, u zemlji Rajne (zapadna Njemacka) i duž istočne jadranske obale. Katolička crkva identifikovala je oksitanske albinežane, talijanske patarene i bosanske krstjane kao katare.
Srednjevjekovni historičari ukazuju na direktnu vezu između oksitanskih katara, dalmatinskih patarena (sljedbenika dualističkog svjetonazora) i heterodoksnih krstjana u Bosni.
Hrvati sa dualističkom orijentacijom su prvi put organiziraju u Crkvu Dalmatinsku (1167.-1185.), nakon čega su organizuju i ujedinjuju u Crkvu Bosansku (1210.-1250.) prema izvoru od katoličkog kardinala Anselmo de Alessandria.
- Anonimni autor rasprave "O katarskoj herezi u Lombardiji" napisanoj 1210., tvrdi da katari iz Mantove i Vicenze šalju svoje izabrane biskupe Kaloiana i Nikolu u Bosnu da prime tamo katarsko biskupsko posvećenje 'sclavonskog reda'.
- Kardinal Conrad od Urach-a, poslanik apostolske stolice u Francuskoj, podsjeća u junu 1223. da južnofrancuski katari priznaju samo svog Papu koji je negdje u Bosni.
* Ref: Franjo Sanjek, "Papa Inocent III i bosanski krstjani"
