Prve dokumentirane pojave liječenje biljem kod bosanskog naroda započinju u vremenu ranog srednjeg vijeka odnosno pojavom bogumila (arijana) u Bosni, kada stupa na snagu nezaustavljiva ekspanzija arijanskog kršćanstva među Bošnjanima, kojima ostaje dominantna religijska dogma sve do dolaska Osmanlija. Crkva bosanska bila je po svemu specifična i jedinstvena a naročito po razboritijem pogledu na kršćansku tradiciju, odričući se svega onoga što je smatrala pogrešnim u interpretaciji vjere, pri tome ne stideći se jasno i glasno progovoriti o dualizmu koji u jednakoj mjeri ima uticaj na ljude i čovječanstvo. Za razliku od katoličanstva i pravoslavlja bogumilski nauk nikad nije težio pljačkanju vjernika i raznoraznim ucjenama i pritiscima, niti obožavanju materijalnog, te je stoga konstantno bio na direktnom udaru Rima i Bizantije.
Vrlo je vjerovatno kako su temelji krvave Inkvizicije postavljeni upravo u Bosni odakle je ta genocidna filozofija krenula na svoj ubilački pohod po cijeloj Europi, kako bi se kroz pljačku i ubijanje nevinog naroda posijao strah i natjerale mase na slijepu poslušnost pokvarenim Papama, upravo onima koji su izokrenuli Isusovo učenje i umjesto ljubavi i tolerancije bezdušno pobili preko četiri miliona ljudi. Još i danas podrumi Vatikana su prepuni opljačkanog zlata i dragulja, isti onih nesretnika koje su Pape preko svojih poslušnika pod lažnim optužbama slali u smrt.
Zbog toga bosanski bogumili nisu nikako smjeli opstati jer njihovi svećenici Didovi nisu težili nikakvom bogastvu niti zidanju crkvi i katedrala, što je bilo u krajnoj opoziciji prema pohlepi katoličkog i pravoslavnog klera koji su, kako nekad tako i danas, isključivo žudili i žude za moći i bogastvom. Glavna misija je bila uništiti pod svaku cijenu bogumile da drugi narodi ne bi mogli upoređivali skromnu Crkvu bosansku sa katoličanstvom i pravoslavljem, što bi prije ili kasnije dovelo do pobune naroda protiv tiranije pohlepnog klera. Sukladno tome za Vatikan i Bizantiju bilo je daleko prihvatljivije rješenje da bogumili pređu na islam nego li da ostane „opasna“ Crkva bosanska. Usljed neprestanih krvoločnih napada Vatikana i Bizantije na Bosnu i stvarne prijetnje uništenja njenog naroda cilj je postignut, a naši predaci Bošnjani svojevoljno su prigrlili islam kao svoju novu vjeru koja im se zbog nekih sličnosti sa arijanskim naukom učinila prihvatljivom.
Iz tog burnog vremena ostale su mnoge bogumilske pripovijedi i legende koje sve do današnjeg dana baštini naš narod kroz razne izreke, vjerovanja i običaje. Poznato je da su bosanski bogumili bili skloni liječenju biljem a glavni promotori i prenosioci znanja o travarstvu bili su Did (svećenik) i njegova žena Baba. Oni su liječili bolesne i pomagali im u nedaćama svojim savjetima, uputama i ljekovitim čajevima i napicima. Od bogumila potječe i svima nama dobro znano pravilo liječenja da svaki tretman liječenja bolesti čajevima ili mehlemima potraje 40 ili 41 dan. A zašto je baš tako bogumili su pronašli objašnjenje u ovoj predaji:
Kada je Bog uobličio od zemlje Adema, prvog čovjeka, ostavio je njegovo tijelo da se posuši na Suncu a On je u svom stvaralačkom zanosu otišao dalje da kreira svijet obdarujući ga svim blagodetima. Iz neposredne blizine, skriven iza stabla, to sve je posmatrao đavo i goreći od zavisti i ljubomore, nakon što se uvjerio kako je Bog otišao, prišunja se nepomičnom Ademu i počne bijesno ubadati prstom svuda po njegovom još svježem i mekanom zemljanom tijelu. Tako napravi čak četrdeset i jednu rupicu pa pobježe sav radostan što ga je unakazio. Kada se Bog vratio, nakon tri dana, vidi da se tijelo prvog čovjeka osušilo i stvrdnulo pa mu odluči podariti dušu tako što mu puhnu dar života u nozdrve. No, svaki put kad je puhnuo vidi kako duša odnekud izleti van iz njega. Tada bolje promotri Adema i ugleda rupice po tijelu koje je načinio đavo. Da bi popravio štetu i završio svoje kapitalno djelo Bog u svaku rupicu ugura po jednu biljku, osim one zadnje koju ostavi otvorenom, kako bi duša bez puno muke mogla izići u trenutku smrti. Onda oživi čovjeka i pokaza mu onih četrdeset ljekovitih travki kojima je zatvorio rupe na njegovom trupu pa mu detaljno objasni koja od njih pojedinačno pomaže dijelu njegovom tijela te da ih tako koristi.
Od tada pa sve do današnjih dana u narodu se uvijek za tretmane sa biljnim pripravcima preporučuje da traju 40 ili 41 dan kako bi bili djelotvorni, po tri puta na dan; ujutro, na prazan želudac, o podne, prije ili nakon ručka, te navečer, pred spavanje, što je jasno aludiranje na povratak Boga ljudskom tijelu nakon tri dana od oblikovanja.
