Bilo da se radi o titulama, hrani ili svakodnevnici, u bosanskom jeziku možemo pronaći veliki broj riječi koje vode porijeklo iz perzijskog jezika.Piše:
Admir Lisica
Perzijski jezik i iranska kultura u posljednje vrijeme sve više su prisutni na području zemalja bivše Jugoslavije. To se posebno odnosi na područje Bosne i Hercegovine, koje je u velikoj mjeri historijski povezano s Iranom. U prošlosti se o odnosima ove dvije zemlje većinom govorilo u političkom kontekstu, što je rezultiralo manjom informiranosti bosanskohercegovačke javnostima o velikoj sličnosti u običajima iranskog i bošnjačkog naroda.
Prevodilac sa perzijskog na bosanski jezik Kenan Čorbo je kao student proveo je nekoliko godina, u Iranu gdje se imao priliku upoznati s kulturom iranskog naroda, za koju kaže da je veoma slična bosanskoj. Glavni predmet njegovog interesa je perzijski jezik, u kojem se, prema njegovom mišljenju, može primijetiti najviše sličnosti.
"Kao neko ko živi u bosanskom društvu i ko je proveo određeno vrijeme u Iranu, imao saradnju s ljudima iz tog podneblja te doticaja sa svim onim što prosječni stanovnik ima, kao što su muzika, likovna umjetnost, hrana, običaji, religija... mogu reći da su naše sličnosti uveliko srazmjerne onome što je u Bosnu i Hercegovinu donijela Osmanska država. Zaista je teško govoriti o sličnostima u nekom modernijem dobu, jer je to, po mom skromnom mišljenju, zajedničko za sve ljude svijeta. Postalo je kao neka internacionalna svjetska kultura, o čijem porijeklu bi se moglo mnogo istraživati", kaže Čorbo.
Ćevap, ćufte, pače, hurma...
On je dodao da je teško razlučiti šta je to u bh. kulturi iranskog, šta turskog, a šta arapskog porijekla.
"Radije bih to nazvao nekom zajedničkom islamskom kulturom, koja je ostavila utjecaj na bh. društvo. Što se tiče jezika, još u toku mog izučavanja perzijskog jezika počeo sam uočavati riječi koje su postojale u bosanskom jeziku. Kasnije je to postalo jako zanimljivo i neobično mojim profesorima, koji su se pitali kako je moguće da jedna tako udaljena zemlja koristi riječi njihovog jezika", ističe Čorbo.
Turcizmi kao veza između dva jezikaBelmin Herić tvrdi da je najveći dio zajedničkog fonda riječi u perzijskom i bosanskom jeziku ostvaren preko turcizama.
'Oni u velikom broju vode porijeklo iz perzijskih riječi. Ubrzo nakon islamskog osvajanja Perzije, zbog višestoljetne tradicije, perzijski se nametnuo kao jezik intelektualne elite i književnika u muslimanskom svijetu. Na perzijskom jeziku su pisali Dželaludin Rumi, Hafiz Širazi, Firdusi, Omer Hajam i mnogi drugi. Perzijski je zadržao značajnu ulogu i u Osmanskom carstvu kao jezik umjetnosti, a nakon osmanskog osvajanja Bosne, našao je mjesto i u bosanskoj kulturnoj baštini. Mnogi su svoja najveća djela napisali na perzijskom jeziku. Istakao bih imena Abdulaha Bošnjaka, Derviš-paše Bajezidagića Mostarija, Fevzije Mostarca, Ahmeda Tabliba te, na kraju, i Safvet-bega Bašagića, velikog bošnjačkog intelektualca i umjetnika koji je bio zaljubljenik u Iran i iransku kulturu', rekao je Herić.
Kako kaže, bilo da se radi o vladarskim titulama, hrani, svakodnevnici, u bosanskom jeziku možemo pronaći veliki broj riječi koje vode porijeklo iz prerzijskog jezika. Osim jezika, ono što posebno napominje su sličnosti vidljive u narodnoj nošnji, muzici i običajima.
"Izdvojio bih riječ 'ban', koja je Bošnjacima itekako poznata zbog Kulina bana. Ban je u perzijskom jeziku osoba koja obnaša dužnost. Također, riječi poput ćufte, ćevap, pura, aščinica, pače, hurma, hurmašica, baklava, kolač, čaj, kadar... porijeklom su iz perzijskog jezika, a primjećujemo ih u svakodnevnom govoru. Ukratko, mislim da je utjecaj islamsko-iranske kulture vidljiv u oblačenju, jeziku, muzici, običajima, hrani... Narodna nošnja uveliko podsjeća na narodnu nošnju koja se nosila u Iranu. Poezija je posebna priča, manje-više svima su poznati divan, đulistan, Mesnevija. jer je učenje perzijske poezije u Bosni nekada bilo toliko razvijeno da se, recimo, radovi sudija Bošnjaka danas izučavaju na studijama književnosti u Iranu", podsjeća Čorbo.
Da su književnost, jezik i muzika u velikoj mjeri poveznice ova dva naroda ističe i Fatima Kamali, studentica Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koja je porijeklom iz Irana. Prema njenim riječima, humanistička i filozofska perzijska poezija u velikoj mjeri ostavila je pečat i u Bosni i Hercegovini.
Bogata tradicija tesavvufa"Ono što je posebno zanimljivo u razvoju kulture kod muslimanskog stanovništva Bosne i Hercegovin i Irana jee tradicija tesavvufa, koja je povijesno odigrala veliku ulogu u poimanju islama kod oba ova naroda, a istovremeno je i u književnom i jezičkom smislu obogatila kulturno naslijeđe ova dva naroda. Srednjovjekovna perzijska sufijska književnost (Sadi, Rumi, Hajjam...) snažno je utjecala na duhovne i vjerske svjetonazore Iranaca te i danas je široko rasprostranjena u različitim oblicima u književnosti, pop-kulturi, medijima... Ova duboko humanistička i filozofska poezija svoj pečat je ostavila i u Bosni. Poznata je zbirka pjesničke proze Šejha Fevzija Mostarca Bulbulistan iz 1739. godine, napisana na perzijskom jeziku. Od bogate tradicije tesavvufa u našoj zemlji, osim naučnih historijskih, jezičkih i književnih istraživanja, danas je još ostalo čitanje i tumačenje Mesnevije po rijetkim tekijama", naglašava Kamali.
Historičar Belmin Herić, nakon završetka master studija, posvetio se aktivnom izučavanju perzijaskog jezika. Kako kaže, perzijski jezik je, nakon osmanskog osvajanja Bosne, našao mjesto u bosanskoj kulturnoj baštini, o čemu svjedoče mnogobrojna djela istaknutih Bošnjaka.
"Iz perspektive historičara te nekoga ko aktivno izučava perzijski jezik, mogu zaključiti da je dosta poveznica između dva jezika. Prva zajednička poveznica bosanskog i perzijskog jezika je to da oba propadaju indoeuropskoj skupini jezika. Zajednički korijeni su evidentni u riječima kao što su miš - muš, obrva - abru, žena - zan... Ono što još povezuje ove jezike je sličan način konjugacije glagola. Naime, oni se mijenjaju promjenom gramatičkog nastavka, slično kao i u bosanskom jeziku", govori Herić.
Promjena nekoliko različitih režima koji su upravljali teritorijom Bosne i Hercegovine rezultirali su time da se perzijski jezik u velikoj mjeri potisnuo iz upotrebe. Ipak, u drugoj polovini 20. vijeka perzijski jezik je ponovo vraćen u upotrebu te od tada pa sve do danas traje njegova ekspanzija.
'Povratak' nakon Islamske revolucije"Osnivanjem Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1950. godine, perzijski jezik se ponovo počeo izučavati u Bosni i Hercegovini, a 1977. godine to je podignuto na veći stepen osnivanjem Katedre za perzijski jezik. Islamskom revolucijom 1979. godine Iran je dospio u žižu svjetske pažnje, što se reflektiralo i na Bosnu i Hercegovinu, pa je tako i interes za Iran znatno porastao, posebno u mladomuslimanskim krugovima", kaže Herić.
On podsjeća da je tokom rata u Bosni i Hercegovini u Sarajevu otvorena ambasada Irana, pri kojoj djeluje i Iranski kulturni centar.
"Taj centar već godinama organizira kurseve perzijskog jezika za sve one koji su zainteresirani da ga nauče, kao i da upoznaju kulturu i tradiciju Irana. Takva praksa rezultirala je sve većim interesom za perzijski jezik, koji postaje sve popularniji, posebno među mlađom populacijom", konstatira Herić.
