Konstantin Filozof (pisac s kraja 14 i poc.15 v.) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje BOSANSKI jezik uz bugarski, srpski, slovenski, ceski i hrvatski. (Konstantin Filozof je taj koji je pisao zivotopis srpskog despota Stefana Lazarevica).
Jedan od najstarijih pisanih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3.jula 1436, mletacki knez u Kotoru kupio je petnaestogodisnju djevojku "BOSANSKOG roda i hereticke vjere, zvanu BOSANSKIM jezikom Djevena".
Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g.fra J.Arsenigu "BOSANSKIM jezikom";
U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, poc. 17v.) spominju se uz ostale nase govore: BOSANSKI, dalmatinski, srpski, hrvatski.
Bosanskim jezikom su ga zvali mnogi pisci od 17 v. naovamo: Matija Divkovic, "Bosnjak rodjen u selu Jelaskama sjeverno od Varesa koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijevic, Stjepan Margitic, Ambroz Matic, Luka Dropuljic, Ivan Frano Jukic, Martin Nedic, Anto Knezevic...
Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic 1735, pise da u Bosni ima devet svecenika koji u vrsenju vjerskih obreda ispomazu "BOSANSKIM jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski.
Dodaje da je ucenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju BOSANSKI jezik.
Evlija Celebija, turski putopisac iz 17 v., u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svoga cuvenog putopisa hvali Bosnjake, za koje kaze: "kako im je jezik, tako su i oni cisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o BOSANSKOM jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i BOSANSKO-turski rijecnik M.H.Uskufije.
Jedan od prvih gramaticara, Bartol Kasic (Pag 1575-Rim 1650), rodjeni cakavac, odlucuje se za stokavstinu BOSANSKOG tipa, kakva je Divkoviceva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) istice da je za stvaranje zajednickog knjizevnog jezika (lingua communis) u juznoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaze za BOSANSKI slijedeci na taj nacin preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).
Isusovac Jakov Mikalja (1601-1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649 zeli kako kaze da uvrsti "najodabranije rijeci i najljepse narjecje" dodajuci da je "u ilirskom jeziku BOSANSKI jezik najljepsi", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pisu.
Dubrovacki dramaticar J. Palmotic, opredijelio se za govor "susjednih Bosnjaka", isticuci ljepotu toga govora.
Hrvatski pjesnik Andrija Kacic Miosic (1704-1760) autor "Razgovora ugodnog", snazno afirmise stokavstinu;svoju je "Korabljicu" " prinio iz knjiga latinskih, talijanskih i hronika Pavla Vitezovica" u "jezik BOSANSKI".
BOSANSKI jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, ceskog i poljskog i spisatelj Matija Antun Reljkovic (1732-1798).
Ivan Popovic (kojemu je BOSANSKI govor medju slavenskim isto sto i anticki medju grckim), u nastojanju da Juzni Slaveni oforme jedinstven knjizevni jezik, zalazu se za usvajanje BOSANSKOG govora jos mnogo prije Beckog dogovora iz 1850. godine.
Mula Mustafa Baseskija u svome Ljetopisu spominje Mula Hasana Niksicanina (1780),koji govori pola turskim, pola BOSANSKIM jezikom.
Naziv BOSANSKI jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grlicic (zupnik u Djakovu,1707) i Matija Petar Katancic (1831 u Budimu objavio u sest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog").
Prema svjedocenju Matije Mazuranica ("Pogled u Bosnu ucinjen 1839-1840", Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski pasa, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i istice "da je nas slavni BOSNJACKI jezik od svih najljepsi na svijetu". U Putopisu se kaze da se u Bosni "eglendise Bosnjacki".
Svoj jezik naziva BOSANSKIM i Stocanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac, 1849).
Hercegovacki srpski prvaci, medju kojima i Prokopije Cokorilo, traze od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku postavi covjek vican BOSNJACKOM jeziku.
Bosanski biskup Vujicic jos je 1881 g. nas jezik zvao BOSANSKIM.
I hercegovacki ustanici su ga tako zvali : Pero Tunguz, jedan od njihovih vodja, znao je reci: "Razumi me, coece ,BOSANSKI ti govorim!".
Autor prvog naseg stampanog alhamijado teksta, s prvim pokusajem stvaranja stabilnijeg arabickog pravopisnog uzusa za stampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868 g. objavio je u Istambulu djelo "Ovo je od virovanja na BOSANSKI jezik kitab"). Autorstvo tog djela inace je pripisivano Mehmedu Agicu iz Bosanskog Broda.
Mostarac Omer Humo (umro 1880), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvodjenje narodnog jezika u skole, na kraju svoga Ilmihala ("Sehletul vusula", Sarajevo 1875.g., ovo je prva knjiga pisana arebicom a nasim jezikom, objavljena u Bosni) kaze: "Ah da je Bog do meni bio avaki BOSANSKI pisani citab", a u pjesmi "Stihovi zahvale na BOSANSKOM jeziku":
"Brez suhbe (sumnje) je babin jezik najlasnji,
Svatko njime vama vikom besidi,
Slatka braco, Bosnjaci,
Hak (istinu) vam Omer govori".
/Autor je i pjesme "Dova na bosanskom".
"Gramatika BOSANSKOG jezika za srednje skole" autora Frane Vuletica, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno skolstvo. Zemaljska vlada BiH stampala ju je 1880 g. Dozivjela je vise izdanja i bila u upotrebi do 1911, s tim sto od 1908 g. nosi naziv "GRAMATIKA SRPSKO-HRVATSKOGA JEZIKA".
Salih Gasovic, rodom Niksicanin, autor je Mevluda ("Casni mevlud na BOSANSKI jezik ", Sarajevo 1878; zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana Celebije) za ciji nastanak kaze:
"Molise me kolasinski prvisi,
Mevlud nami daj BOSANSKI napisi".
Ibrahim Edhem Berbic stampao je "BOSANSKO-turski ucitelj" (1893 u Carigradu); Ibrahim Seljubac (1900) "Novu BOSANSKI elifnicu", a u tom duhu radili su i drugi autori vjerskih udzbenika (npr. Junuz Remzi Stovro).
Sejfudin Proho izdao je 1907 u Sarajevu "Tedzvidi-inas (na najlaksi i najkraci nacin BOSANSKI jezik.)".
1908 u Sarajevu se pojavljuje djelo M.Dz.Causevica "Bergivija", koje je urednistvo "Tarika" prevelo na BOSANSKI jezik, "radi opcenite koristi".
Arif Sarajlija takodjer je dao svoju verziju prevoda Mevluda S.Celebije, ("Terdzuman mevludski na jezik BOSANSKI",Carigrad 1909).
Franjevci su 1894 g. otpisivali M.P.Desancicu da ne govore srpski nego BOSANSKI.
Gradonacelnik Mostara I.Kapetanovic ne jednoj sjednici 1895 g. zabranjuje da gospodin Stagner nesto kaze na njemackom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao "da mi ovdje nismo u Becu niti Gracu, vec u Mostaru i da treba da se govori BOSANSKI, da svi razumimo".
U doba austrougarske uprave naziv BOSANSKI jezik (Kallay ga je forsirao svojom nacionalnom politikom da suzbije hrvatski i srpski nacionalni pokret) postaje i sluzbeni, ali ga ta uprava poslije i napusta, akceptirajuci ime srpskohrvatski jezik (baron Burijan ga je forsirao cime je napustao Kallayevu nacionalnu politiku). Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Od 1.1.1879 upotrebljavan je naziv BOSANSKI jezik, kao sluzbeni jezik u Bosni i Hercegovini. Od 23.1.1879 na sjednici Bosanske komisije bilo je zauzeto stnoviste da se naziva "BOSANSKI ZEMALJSKI jezik". Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16.2.1879 vec je upotrebljena oznaka "SRPSKO-HRVATSKI jezik".
!!!! Naredbom Zemaljske vlade od 4.10.1907 g. odredjeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'.!!!!
Prvi stampani kalendar "Tursko-BOSANSKI rjecnik" (Bitolj,1912) sto ga je sastavio Ahmed Kulender,
//Zapazanja pojedinih autora i pisana o jeziku Bosne:
Petar Kocic usprotivio se uticaju njemackog jezika i stila austrougarske administracije, jer to dovodi do "varvarstva naseg velikog, silnog, sjajnog i slobodnog jezika"; To nas kao stare i dobre BOSNJANE mora boleti, jer je nas jezik i u najstarijim vremenima bio neobicno lijep i zvucan, mnogo ljepsi i narodniji od jezika u istocnim srpskim zemljama koji se razvio unekoliko pod uticajem vizantijske kulture i grcke sintskse".
^Navedeno prema: M.Sipka, jezik Petra Kocica, Radovi Instituta za jezik u sarajevu, knj.XIII, Sarajevo, 1987, 92.
Isidora Sekulic: "Jezik Bosne, to je jedna kolektivna umetnost ciste genijalnosti, od ranga narodnih umotvorina, ali koja nije samo cudo proslosti, nego cudo sadasnjosti"
Aleksander Belic: "Nema nikakve sumnje da je BOSANSKI jezik, zajedno sa Vukovim hercegovackim i Danicicevim vojvodjanskim, narodna osnovica naseg knjizevnog jezika".
Mesa Selimovic : "Najsublimniji izraz cjelokupne nase narodne poezije, a mozda i naseg jezika uopste nalazi se u baladi ´Omer i Merjema':
"Djul mirise, mila moja majko,
cini mi se Omerova dusa".
Skender Kulenovic u "Ponornici" kaze: "Jos pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdasnji PATARINI govorili bi BOSANSKI."
Bosanski jezik nije djelo pojedinaca: stvarali su ga Bosanci, stoljećima.
Jezik se odvajkada u Bosni nazivao Bosanski.
Austrijanci nas jezik zovu Bosanski i Zemaljski. 1907 god. prvi put se uvodi termin srpsko-hrvatski, pored bosanskog. Dolaskom kraljevine SHS bosanski se ukida. 1954 god. na Novosadskom dogovoru bilo je dosta polemike oko naziva srpsko-hrvatski, jer su tadasnji lingvisticari bili svjesni da se radi o nepostojecem tj. vjestackom jeziku. Medjutim tadasnja politika je bila da jezik spaja a ne razdvaja narode a Bosna je bila idealna polazna tacka.
