1. mart dan kada je 63,6% gradjana Bosne Hercegovine glasalo za njenu nezavisnost od Jugoslavije.
"Uprkos tvrdnjama srpskih i hrvatskih nacionalista da je Bosna umjetni entitet koji nema tradiciju, historijski zapisi dokazuju da imajući dosljednost u svojim granicama od 13. st do danas, Bosna i Hercegovina je pokazala veću trajnost od bilo koje teritorijalne države ili jedinice sastavljene od Srba ili Hrvata.
Bošnjaci prije 19. st se nisu izjašnjavali niti kao Srbi niti kao Hrvati. Bošnjački identitet ima korijene unazad mnogo stoljeća, a izjašnjavanje bosanskih kršćana kao Srba ili Hrvata postoji jedva jedno stoljeće."
/Bosnia and Herzegovina: a tradition betrayed; John V.A Fine and Robert J. Donia, str 72-73.
“Bošnjaci žive izmeđ Drine, Verbasa, Save, Dalmacie i Hema, čislom 450.000; ispovjedjaju ili Islam, ili su Rimokatolici, ili pravoslavni.”
/Letopis matice srpske 1825 god.
"Gledamo na mnoge dokumente domaćih spisatelja iz prošlih vjekova, u kojima se uvijek spominje naše pravo narodno ime Bošnjak, a to su oni razlozi zbog kojih se i mi, kao njihovi zahvalni i vijerni potomci zovemo slavnim imenom Bošnjak. Od toga nećemo niti smijemo otstupiti, toga ćemo se imena držati vijerno i stalno."
/fra Antun Knežević, 1870, u listu Bosanski Prijatelj.
"Ko bijaše Janko Mitroviću i Ilija serdar Smiljaniću,
ko li biše Surić don Stipane i kavalir Janković Stojane,
već uskoci starinom Bošnjaci..
Otkolem je Deli-Markoviću, silni junak Rade Miletiću
neg uskoci mladi Hercegovci, a starinom svi jesu Bošnjaci.
Di je tebi Firdusović beže, Topalović di ti je viteže?...
Kamo li ti Zlojić Omer-aga, di li ti je Šarić dizdar-aga?
Di su sile Tataranovići, Duratović i Tabakovići,
koji svuda čete četovaše, na stotine glava odsicaše?
Svi su ovo starinom Bošnjaci."
/Andrija Kačić Miošić /(1704-1760), iz djela Pisma najposlidnja od slavne Bosne.
