SaharTV – Malezija pokušava stvoriti novo jedinstvo među muslimanskim zemljama, u koje Saudijska Arabije nije pozvana. Mogućnosti koje novo jedinstvo pruža nezavisnim muslimanskim zemljama su izuzetne.
Samit lidera islamskih zemalja u glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru, okončan je otvaranjem novih horizonata i pogleda u budućnost za islamsku zajednicu – ummet. Moćna Malezija na polju ekonomije, bez ovisnosti o prljavim dolarima od nafte iz Saudijske Arabije, ustala je protiv poglavara vezanih za saudijsku kraljevinu, i to u vrijeme kada se među muslimanskim zemljama, možda najviše do sada, stvorio unutrašnji jaz, čak i na svjetskom planu.
Malezijski premijer Mahatir Muhammed, je u telefonskom razgovoru saudijskom kralju naglasio da više nema nade u predvodništvo Saudijske Arabije u islamskom svijetu i da zato namjerava osnovati novi savez – savez u kojem se naziru ispravni odrazi čistog islamskog razmišljanja.
Odluka malezijskog premijera prvo je razbjesnila saudijske poglavare, te su oni prvo nastojali bojkotovati samit, pa ga zatim nazivali „malim samitom čelnika“.
Samit u Kuala Lumpuru je, uprkos zabrinutosti i ljutnji Saudijaca i nekoliko majušnih arapskih kraljevina, bio značajan i polučio rezultate, te su na njemu izložene sasvim nove teme.
Jedan od važnih rezultata samita bilo je formiranje snažne islamske osovine uz ključnu ulogu Irana, koja ima izuzetno velike kapacitete i o kojoj će se u budućnosti sigurno još čuti.
Iako je potez Mahatira Muhammeda bio blagovremen i od životne važnosti, reakcije saudijskih marioneta na njega bile su veoma oštre.
Haled bin Ahmad bin Mohamed Al Halifa, ministar vanjskih poslova Bahreina je na svom profilu na Twitteru osudio Maleziju da želi „ostvariti prevlast nad Organizacijom islamske saradnje“ i dodao:
„Koji samit koristi našim muslimanskim narodima? Samit koji se održava u Rijadu ili mali samit na nekom dalekom mjestu?“
Saudijski princ Sultan bin Haled Al Saud je reagovao riječima:
„Snovi malih ljudi su uzalud potrošeni. Svaki samit na čijem čelu nije Saudijska Arabija, doživjet će poraz prije nego li počne.“
Iako je nekoliko arapskih državica vezanih za Saudijsku Arabiju bojkotovalo samit, na njemu su predstavljenje izuzetno značajne teme.
Premijer Malezije je u svom obraćanju pohvalio Iran za njegov ekonomski otpor nepravednim američkim sankcijama i kritikovao nepostojanje jednoglasne politike u vezi s međunarodnim pitanjima.
Nakon samita, on je odgovorio na nekoliko pitanja u vezi s odsustvom Saudijske Arabije među drugim muslimanskim zemljama, i rekao:
„U islamu nema prisile. Ako narod želi nešto učiniti, ili poduzeti neki korak, ili ne učiniti, ta odluka je njima na volju. Ako se žele pojaviti na ovoj konferenciji, mogu doći. Njihovo je pravo da o tome odluče.“
Turski predsjednik Redžep Tajib Erdogan je nakon završetka samita novinarima potvrdio da pakistanski premijer Imran Khan nije učestvovao na samitu lidera islamskih zemalja zbog pritisaka iz Rijada. Khan je prethodno bio prihvatio pozivnicu malezijskog premijera, ali je nakon svoje posjete Rijadu, otkazao putovanje.
Erdogan je ukazao da je glavni razlog tome pritisak Saudijske Arabije i prijetnja da bi Kraljevina mogla obustaviti novčana ulaganja u Pakistan i oko 4 miliona pakistanskih radnika u zamijeniti onima iz Bangladeša.
Ovakvi stavovi Saudijske Arabije i njenih podanika izuzetno dobro pokazuju ko je glavna kočnica stvaranja jedinstva među, šiitima i sunnitima, muslimanima Bliskog istoka, a zatim i čitavog svijeta. Iran se optužuje za ono što u praksi i sasvim javno čini Saudijska Arabija.
Predsjednici Turske i Irana u svojim su obraćanjima u Kuala Lumpuru naglasili nužnost sticanja nezavisnosti od američkog dolara u trgovinskim odnosima među muslimanskim zemljama, a Mahatir Muhammed je rekao da Iran, Turska, Malezija i Katar razmatraju upotrebu zlatnog dinara kao načina suprotstavljanja bilo kakvim ekonomskim sankcijama.
Zanemarujući događaje na marginama samita i nezadovoljstvo Saudijske Arabije i njenih prijatelja, ovaj samit može stvoriti novi teren za pravednu i korisnu saradnju među islamskim zemljama, posebno na polju ekonomije i međusobne trgovine.
