Po Rumuniji, Bugarskoj i Turskoj postoji mnogo načina čaranja da se nekome naudi, posebno osveti neprijatelju. Sve te čarolije spadaju pod resor crne magije i njima se mogu uspješno služiti samo osobe inicirane u vračarstvo odnosno koje imaju posebne psihičke moći ili kontakt sa duhovima. U Rumuniji se za vračaru koja je uspješna u ovakvim čarkama kaže da hoda sa bobonošaguri ili u prijevodu - da hoda sa nečastivim.
U jednom od mnogih opisa kako nekome nauditi vračara uzima tikvu i nožem je bode u zamišljene dijelove tijela: u čelo, mozak, sljepoočnice, u nos i usta, jezik, srce, ruke, stomak i noge. Nakon što završi sa ritualnim zabadanjem vrha noža u tikvu vračara je odnosi i ostavlja u dimnjaku, kako bi se osušio, i na kraju umro, onaj na koga je magija rađena. Naravno, to se neće desiti brzo već uglavnom kroz godinu ili dvije a po nekim izjavama može potrajati i do deset godina. U međuvremenu žrtva te crne magije omršavi i propada. Navodno, kako se tvrdi po Rumuniji, čarka je toliko jaka da bolesnik mora obići devet popova da mu očitaju molitve za poništenje magije a ako slučajno ni to ne pomogne onda se upućuje kod hodže ili rabina. Kod njih će sigurno naći lijek i spas.
Ukoliko je pak nemoguće doći do navedenih lica onda se traže bozgoane, kako se u Transilvaniji nazivaju stare žene koje baju odnosno izvode egzorcizam. Naziv bozgoane dolazi od bozi, što na rumunjskom označava paganske bogove.
Po narodnom vjerovanju žrtve crne magije su u većem broju žene nego muškarci, vjerovatno zbog toga što u rumunjskom vračarstvu dominiraju ženska lica, koje su sklonije da se svete jedna drugoj nego nekom muškarcu.
Često se u osvetničkom naumu čara sa vojničkim nožem kojeg je vračara il neko njoj blizak negdje slučajno pronašao ili ukrao. Ritual započinje utorkom navečer i traje sve do narednog utorka. Svaku noć se bajanje sa nožem ponavlja tri puta, i praćeno je zabijanjem noža u zemlju iza ulaznih vrata. Osmog dana tojest u srijedu ujutro nož se izvuče iz zemljanog poda i dobro se pogleda. Ako vračara na vrhu oštrice ne ugleda kapljice krvi, čaranje se ponavlja od četvrtka do četvrtka. U petak vračara ponovo pogleda nož, pa ako ni tada na njegovom vrhu nema krvi, onda se ritual ponavlja od subote do subote.
Vjeruje se da će u međuvremenu vračara ipak uspijeti u svom demonskom planu i ugledati krv na nožu te da će osoba, na koju se okomila, umrijeti od velikih bolova u stomaku. No, protiv ovakvih čarki postoje i kontra-mađije koje umjesto žrtvi mogu samoj vračari prouzrokovati smrt.
Ako je neka žena nemoćna i sve je boli, a posebno joj bude loše utorkom i subotom, to se odmah tumači znakom rađenih mađija na smrt. Čim se ustanovi tako ozbiljna dijagnoza nabave se ekseri od kotača nekorištenih starih drvenih kola, pa se oni zabijaju u pod, ispod kreveta na kojem leži bolesnica. Posebnost ovog rituala jeste da se ekseri zabijaju tako da se njima na podu oblikuje figura ženske osobe koja ima glavu, ruke i noge.
Dok se ekseri zabijaju čekićem baje se ovako:
Ja zabijam,
ne zabijam ekser,
ja zabijam onoj koja je magiju napravila,
zabijam ovu ženu jer je želim ubiti.
Zabijam joj u ruke, u glavu,
zabijam u zubima,
zabijam u očima,
zabijam u ustima,
zabijam u jeziku,
zabijam u ruke,
zabijam u obje noge.
Zabijam cijelo njeno tijelo,
zabijam u pluća, u jetra.
Zadnji ekser se zabija u grudi i po njemu se udari tačno 99 puta. Onda se misli da će vračara koja je radila magiju na bolesnicu naprasno umrijeti. Doslovno, postaće źrtva svoje vlastite magije.
autor teksta
Raif Esmerović
e-mail:
ogledanje@gmail.com
