Kada sam nedavno pisao o melecima ili anđelima dotakao sam se njihove povezanosti sa djecom u folkloru bosanskog i rumunjskog naroda. I kao što to uvijek biva jedna priča vodi do druge, tako da bez puno dvoumljenja, ovaj tekst mogu nazvati nastavkom istraživanja urođene ljudske duhovnosti, kako bi se bar djelomično pružio uvid u njenu fascinantnost.
Duhovna snaga ili spiritualna moć ključna je odnosno presudna u svim vrstama okultizma ali i same religioznosti. Naime, svaki uspjeh rituala i obreda ovisi isključivo u unutrašnjoj snazi čovjeka. Kao što svi znamo svaka molitva je zasnovana na vjeri i naravno da bi kao takva trebala imati svoj efekat, no on će izostati ukoliko nema duhovne snage u molitelju. Dok se god ona ne probudi u čovjeku niti jedan ritual ili radnja neće imati značajniji učinak i brzo će propasti.
Unutar svakog ljudskog bića egzistiraju spiritualne moći ali te sile nisu iste za sve ljude. Kod nekih su one vrlo slabo izražene, kod drugih su osrednje, a kod treći, i najmalobrojniji, imaju zavidan opseg djelovanja. Zanimljivo je istaći kako su kod 90% djece duhovne moći urođene i aktivno traju sve do puberteta, zbog čega je većina njih otvorenog i vedrog duha. Slično tome, kod 50% žena postoji duhovna moć, pošto su one po svojoj prirodi otvorenije ka vjeri u nadnaravno te zbog toga mogu lakše opaziti i detektirati mistične stvari i pojave, za razliku od muškaraca. No, upravo zbog tih spiritualnih sposobnosti žene imaju češće problema sa okultnim pojavama odnosno lakše postaju mete crne magije, pogođenosti urokom i napadima duhova.
Interesantno je da su tog zaključka davno došli naši predaci o čemu svjedoči narodna priča o šejtanu, ženi i tikvi.
"Jednom davno živjeli muž i žena, koji su se stalno nadmudrivali želeći jedno drugom dokazati koje je od njih dvoje pametnije i snalažljivije. Niti jedno nije u svom ludom naumu htjelo popustiti drugom, i to njihovo mudrovanje trajalo bi ko zna koliko unedogled da se muž jednog dana ne dosjeti smione ideje. Predloži kako bi bilo najbolje da se takmiče u tome ko će uspijeti nagovoriti šejtana da uđe u praznu tikvu i zatvori ga u njoj.
- Šejtan je lažljiv i smutljiv, njega niko ne može prevariti, pa ko uspije najpametniji je, reče muž svojoj ženi.
U tom skoro nemogućem zadatku prvi se oprobao muž cijeli dan pokušavajući na sve načine šejtana obmanuti i prevariti. Kumio ga je, obećavao brda i doline, no, bez uspjeha. Dođe i noć te se on umori pa diže ruke od toga. Žena mu se nasmije i uze tikvu u ruku, pogleda u njenu unutrašnjost pa se započe čuditi razgoračenih očiju, uzdišući i smješkajući se nečem što samo ona vidi. Šejtanu to odmah probudi znatiželju ali ne htjedne reagirati čekajući da ga žena, kao njen muž, počne nagovarati da uđe. Ali žena niti ne pogleda u pravcu šejtana nego zureći u otvor tikve nastavi se čuditi primičući tikvu desnom oku, kako bi još bolje vidjela ono što kod nje izaziva toliko čuđenje. Šejtan sada već vidno nervozan i pun radoznalosti, ne mogavši više izdržati, upita ženu čemu se ona toliko čudi a ona mu nešto na brzinu promrmlja i nastavi se dalje čuditi i smješkati tikvi. To ga razljuti pa se prodere na nju a žena se okrene i reče šejtanu umilnim glasom:
- Bilo bi najbolje, veliki i moćni šejtanu, da sami uđete i pogledate, jer ja ovako jadna, neuka sirotica - poče se žena pretvarati i da hoću ne bi znala opisati kakvo se to divno čudo nalazi u njoj. A vi ste, dragi moj šejtanu, toliko razboriti i nadaleko pametni pa ćete odmah znati o čemu se radi.
Na te riječi on se oholo nasmiješi te joj odgovori kako se slaže sa tom besjedom, pošto bena poput nje i ne zna ništa bolje nego li se samo smijati i buljiti k'o tele u šarena vrata, pa je najbolje da on to sam izbliza pogleda. Čim je to izgovorio šejtan, ne mogavši više trpiti svoju radoznalost, pohita i zavuče se u tikvu a žena je za njim brzo zatvori i tako odnese pobjedu u ovoj teškoj opkladi. Od tog vremena narod vjeruje da su žena i šejtan jedno te isto."
Čudesne sile u nama
Prema tvrdnji spiritualnih učitelja samo 2% muškaraca su duhovno aktivni, što u potpunosti odgovara pisanju antičkih i srednjovjekovnih pisaca po kojima na jednog čarobnjaka dođe stotinu vještica. No, to ne mora biti nikakva zapreka da muški spol ne razvija svoju spiritualnost, jer ona je data svima nama. Naime, duhovne sile u čovjeku ovise o pet osjetila, a nadalje tih pet osjetila ovisi o strukturi ljudskog mozga. U djetinjstvu je mozak gotovo svim ljudima mekan, čula su izoštrena i duhovni potencijali na visokom stepenu no kako čovjek sazrijeva i stari mozak postaje otvrdnut a unutarnje sile sve slabije te sve manje izražene. Zbog toga ljudi što su stariji i u poznijim godinama osjećaju sve veći strah od smrti, dok je on, primjerice, u djetinjstvu i mladosti bio skoro nezamjetan. Potrebno je naglasiti da je smrt također duhovno iskustvo, koje dovodi do transformacije oblika, ali nje se jedino ne plaše starci koji su spiritualno jaki.
Zanimljiv je podatak da pojedini ljudi nemaju prirodno očvrsnut mozak odnosno ako se na pinealnoj žlijezdi ne formira sloj tvrdog tkiva, njihova duhovna moć ne slabi. To je jedini razlog zbog kojeg neki pojedinci poluče rezultate u prvim danima prakticiranja nekog rituala, poput prizivanja duhova, dok drugi neumorno pokušavaju na desetke puta ali bez uspjeha. Sve to dovodi do otvoreno izražene frustracije i sumnje u magijske ili religiozne obrede. Pojedinci vođeni žarkom željom da dožive nadčulno iskustvo, ostvare kontakte sa skrivenim entitetima ili postanu vrsni u magiji svesrdno se daju u potragu za provjerenim ritualima, pridržavaju se rigoroznih pravila o ponavljanju mnogih molitvi i formula, poste, dijele milostinju i osamljuju se no i dalje sav njihov trud pada u vodu. Međutim, to bi bilo pogrešno nazvati promašajem i gubitkom vremena već bi prikladnija definicija bila kako je u pitanju znak da aritmetika duhovni radnji još nije počela uticati na unutarnju snagu.
Spiritualna moć kod pojedinih osoba je prirodno oštra, pa se za njih misli da su od rođenja pobožni i predani, što vrlo često izrodi krajnje loš efekat po tog pojedinca. Oni se, naime, vremenom počne smatrati boljim od ostalih i njime zavlada egoizam i sebičnost, što im automatski stvori ogromnu unutarnju blokadu te nikada ne uspiju iskoristiti svoju duhovnu snagu na pravilan način. Poenta je u tome što im je ona darovana i zbog toga je moraju kao takvu spoznati i cijeniti te biti ljubazni prema drugima.
Kako bi se spiritualna snaga mobilizirala i omogućila nam duhovna opažanja i praksu potrebno je prije svega biti otvorenog duha, ne postavljati svjesno zapreke pred sebe, jer čovjeku je postalo potpuno prirodno da živi po tvrdim pravilima koja zamagljuju vid i čine nas zablokiranim. Pogledajte samo razliku između još neukroćenog djeteta i odrasle osobe. Bez ikakve dvojbe ona je ogromna a tu nikako ne mislim na fizički izgled ili inteligenciju nego na duh. Kod djece on je još uvijek otvoren i nesputan, ona su čistog srca i velike vjere, dok je kod odraslog čovjeka sve to zaključano u dubokoj tamnici uma.
U Velikoj Kladuši postoji vjerovanje kako usnulo dijete prije premještanja sa jednog mjesta na drugo treba obavezno pozvati po imenu i malo povući za vrh nosa, kako bi se na taj način alarmiralo duhu da se vrati u tijelo. Navodno, duh ga ne bi mogao pronaći, pošto je premješten sa onog mjesta gdje je dijete zaspalo, što bi rezultirali time da dijete poludi ili oboli. Iza navedenog vjerovanja krije se narodno znanje o astralnoj projekciji, koja je kod djece, zbog jake unutarnje snage, vrlo aktivna.
O dječijoj povezanosti sa nadnaravnim svijetom tojest izraženoj duhovnoj snazi uvjerljivo govori i arapski ritual prizivanja džina pod nazivom "darb al mandal" u kojem se uvijek koristi dijete koje nije dostiglo pubertet. Dijete je u službi medija koje preko crnog ogledala ili obojenog nokta govori voditelju rituala ono što vidi, a to su džini, te prenosi njihove riječi.
Stoga prvi i najbolji putokaz u pravcu aktiviranja svojih unutarnjih mističnih snaga jeste takozvani povratak u djetinjstvo, oživljavanje onog duha kojeg smo nekada imali i još uvijek imamo u sebi. Onog koji vjeruje bez imalo sumnje i dozvoljava si da prelazi sve prepreke. Isto tako, da bismo razvijali svoju duhovnost najbolje bi bilo pronaći učitelja koji će svog učenika mudro navesti na to kako da poveća svoju spiritualnu snagu u skladu sa ličnošću koju posjeduje. Za svakog od nas postoji različit put. Ukoliko se na tom putovanju duh oslobodi i ljudske duhovne snage mobiliziraju tada će se izmjeniti čovjekova percepcija postojanja a poduzeti rituali postati stvarni i opipljivi. Osim toga, napokon ćemo spoznati pravu istinu o svemu onome što propovijedaju drevne knjige i znanja te živjeti u duhovnom bogastvu.
Autor teksta
Raif Esmerović
