Mnogi arapski narodi tradicionalno vjeruju kako bolest nije prirodno stanje koje se događa čovjeku nego da je nametnuto odnosno uzrokovano od strane zlih džinna. Naravno, opisano vjerovanje je zapravo praiskonsko pošto ga nalazimo u svim drevnim civilizacijama. Još u predislamsko doba vjerovalo se u zle demone bolesti koje su Zoroastrijani nazivali jaini ili jahi (džaine ili džahi) od čega uostalom i dolazi arapski naziv džinni, zli duhovi. Opisivani su kao ženski demoni pustinje koji vrebaju i napadaju ljude.
Zanimljivo je kazati da je trećina Kur’ana namijenjena liječenju prvenstveno duhovnih oboljenja. U Svetoj knjizi riječ magija (sihir) spominje se 31 put, riječ sahir (mag, čarobnjak) nešto manje odnosno 25 puta dok se samo četiri puta navodi meshur to jest naziv za žrtvu magije. U medicinskim eksperimentima koje je prije nekoliko decenija u Egiptu vršio doktor Muhammed El-Husejni sa svojim saradnicima na osobama opsjednutim džinnovima i obuzeti magijom došao je do krajnje zanimljivih spoznaja. On je uzimao uzorke krvnih grupa od opsjednutih/začaranih pojedinaca i to u vrijeme egzorcizma (rukje) i prije njega. Krv iste osobe uzeta prije početka rukje i u toku trajanja egzorcizma imala je različitu krvnu grupu. Još čudnije od toga jeste da crvena krvna zrnca te krvi poslije 12 sati nisu odumirala nego se, naprotiv, umnožavala?! Još jedan neobičan detalj o stanju omađijanih osoba odnosno onih u kojima postoji neki džinn jeste taj da suze takve osobe nisu slane?!
Džinnova je jako puno tako da je njihov detaljni popis i selekciju gotovo nemoguće napraviti. Neki od njih imaju sposobnost pokazati se ljudima u svom originalnom obličju koje je zastrašujuće. Na svakoj ruci imaju po četiri prsta, palac nedostaje, ruke su im veoma robusne a noge slabe. Tanki su u struku. Oči su im usađene u glavu vertikalno sa reptilskom zjenicom. Oni imaju samo jedno uho, jednu nosnicu, a u lijevu stranu trbuha nikad ne primaju hranu. Njihova kičma se sastoji od samo jednog kralješka. Čulo mirisa i sluha im je izvanredno izoštreno. Čovjek koji je pod uticajem magije često sanja džinne u njihovom životinjskom obličju, a to je najčešće crni pas sa crvenim očima.
Danas, kao i unazad nekoliko decenija, odlasci na rukju su postali neka vrsta pomodarstva među narodom no treba odmah reći da su se takve seanse izrodile u poligon za glumu i šarlatane jer obično grupnim iscjeljenjima prisustvuju psihički labilne osobe, podložne sugestiji. Zbog toga rukja na njih i nema stvarni učinak. Slično tome, niko ne može garantirati da se protjerani duh neće ubrzo vratiti nazad u tijelo osobe u kojoj je bio. Jer obično tako i bude. Zato su već vijekovima u upotrebi zapisi i hamajlije kao najbolje sredstvo liječenja i zaštite.
Svugdje po Bliskom istoku ljudi za određene medicinske probleme traže pomoć kod derviša i šejhova koji na nekoliko načina utvrđuju da li je tegoba od Boga, od sihira ili je slučaj za doktora. Kada utvrdi da bolest dotične osobe ne spada pod resor duhovne medicine derviš ga upućuje da posjeti liječnika, a ako detektira da je oboljenje zapravo došlo kao kazna ili opomena onda sugerira bolesnika da čini dobra djela, kolje kurbane, dijeli sadaku i podigne nekom mrtvom članu familije nišan. Ako se dozna da je razlog lošeg stanja urokljivo oko, sihir ili džin onda se pišu zapisi s kojim se nesretni čovjek kupa, okadi i pije vodu u kojoj se rastvorio sadržaj zapisa.
Kako bi bio što sigurniji kako da postupi derviš se savjetuje sa sadržajem iz posebnih knjiga čiji su tekstovi mješavina astrologije, numerologije i tajne nauke povezane sa svijetom duhova. Ovo su neki primjeri iz takvih priručnika:
“Bolest srijede pripisuje se pod djelovanje Merkura (Utarid) i znaka Blizanci. Njegov melek je Mikail a džinski vladar Burqan. Tamjan je bdellium. Bolesnik pati od bolova u glavi i udovima, boli ga u trbuhu ili preponama, muči se od išijasa, glavobolje, ima poteškoće u mokrenju, genitalijama a često pati i od vrućice. Pisati mu četiri tilsuma (zapisa) za umivanje i četiri zapisa za kađenje. Evo šta se piše za umivanje: „ah, ah, yah, yah, sabuc, sabuc, quddus, quddus. Bog meleka i duše.“ A ovo je za kađenje: “Rahim 2, Jeljem 2, Satum 2, Kharum qadum, spali ove buntovne džinne“.
“Bolest četvrtka spada pod Jupiter (al-Mushtari) i znak Lava. Njegov melek je Israfil a džinski vladar Šamhureš. Mirisi oliban i benzoin. Ukoliko je čovjek postao bolestan u četvrtak onda je izvor njegove bolesti u vodi ili krvi ili nečistoći nagaženoj u sumrak…”.
Prema arapsko-iranskom vjerovanju svaki čovjek ima svog duhovnog pratitelja odnosno dvojnika u spiritualnom svijetu koji se naziva Karin ili Hamzad. Naziv mu potiče iz stare egipatske religije i vjerovanju o ljudskom pratitelju (duhu) po imenu Ka. Prema kazivanju duhovni blizanac doživljava istu sudbinu kao i onaj čiji je. Naime, ako je čovjek bolestan i njegov Karin je također bolestan i obrnuto. Zato prilikom duhovnog liječenja iscjelitelj podjednaku pažnju poklanja kako bolesniku tako i njegovom duhu.
Karin je posebno omiljen među čarobnjacima koji ga koriste u cilju sastavljanja ljubavnih vradžbina kada posebnim ritualima povezuju Hamzada jedne osobe sa Hamzadom druge osobe. Na taj način čarolija se prvo stvara u duhovnom svijetu a tek onda djeluje na fizičkom nivou.
