Iskonska povezanost čovjeka i svijeta prirode najbolje se ogleda u tradicionalnim narodnim predajama poput one koja pripovijeda kako je nekada svako muško dijete u Bosni umiralo 24 sata nakon rođenja, sve dok iz zemlje nije iznikla biljka zvana odoljen. U drugoj predaji o velikom hećimu Lukmanu tvrdi se da su u staro doba sve biljke govorile ljudima od čega liječe, u čemu se nazire šamanska prošlost naših predaka, na kojoj se uostalom i zasnivaju temelji travarstva ali i medicine.
Od tog vremena, pa sve do današnjih dana, vrijede drevna usmena pravila poput onoga da se biljni napitci i čajevi ne smiju zašećeriti nego piti gorki, kako se ne bi narušila njihova učinkovitost. Slično tome je i spoznaja da biljke imaju svoj prirodni tok djelovanja od kojeg ne odstupaju. Zbog toga ih treba koristiti duži period, poput 40 ili 41 dana, kako bi njihova iscjeliteljska moć pogubno djelovala na bolest unutar tijela.
Prema predaji bosanskih Bogumila kada je Bog stvorio prvog čovjeka od zemlje ostavio je njegovo truplo ispod drveta da se osuši, prije nego li mu udahne dah života. No, ono što je Bog stvorio opazio je đavo pa je iskoristio vrijeme božije odsutnosti da iz čiste pakosti izbuši u zemljanom obličju čovjeka 41 rupicu, kako bi kroz njih izletio van božanski dah života. Uvidjevši što je đavo napravio, Bog u svaku od tih rupica stavi po jednu biljku, kako bi ih zatvorio, prije oživljavanja čovjeka. I od tada broj 41 je dominantan u određivanju trajanja liječenja čajevima i generalno travama.
Dar za duhove prirode
Iako se tradicionalno u berbu bilja ide u čiste i nezagađene predjele, poput visokih brda ili u planine, ljekovite i magijske travke mogu se posijati i u svom vrtu pa se sa sjetvom započinje već u februaru, kako bi se tokom aprila ono moglo presaditi u bašču. Berba posebnog bilja u divljoj prirodi obično se odvija 23.aprila kada se obilježava Jurjevo, te tokom prvog i šestog maja, kao i 23. juna. Petnaestog augusta posljednji put u godini se ubire ljekovito bilje kao i ono za bajanje. Na ovaj dan travari i biljarice paze posebne znakove koji im daju pojedine smjernice. Jedan od njih je i onaj po kojem ako 15-og augusta procvjetaju ruže vjeruje se da će jesen biti duga.
Generalno pravilo nalaže da onaj ko ide u berbu biljaka mora biti u stanju ritualne čistoće odnosno okupan tojest opranog tijela, i u čistoj odjeći, jer u protivnom bilje i korijenje neće imati svoju djelotvornost. Također, u podnožju trave koja se planira ubrati treba staviti komad hljeba i soli, kao dar i zahvala duhovima prirode. Obično se tada govori: "Ja tebe darujem sa hljebom i solju a ti mene lijekom i zdravljem". Ponekad se donešene namirnice stavljaju u rupu koja je ostala nakon vađenja biljke.
Ništa manje bitno od navedenog nije ni raspoloženje samog berača. Naime, on ili ona trebaju biti veseli, raspjevani i vedrog duha, što je izvanredan primjer kako su naši predaci znali da su sve biljke podložne djelovanju vibracija oko sebe. Ukoliko su one pozitivne biljka ne skriva svoj magični, ljekoviti potencijal no osjeti li negativnu energiju zauzme obrambeni stav, skrivajući sve ono što je čini posebnom. Ovo zadnje posebno je prisutno kod ubiranja onih biljaka sa kojima se planiraju raditi crnomagijske čarke.
Prema kazivanju mudrih starica biljke nas čuju i razumiju. Neke od njih otvoreno priznaju kako sa njima razgovaraju. Naravno, ta se komunikacija odvija u jednoj suptilnoj zoni i podsjeća na tepanje malom djetetu ili životinji. Naime, dok su u potrazi za određenom magijskom ili ljekovitom biljkom travarke na glas ili telepatski upućuju joj svoje misli protkane pozivom ili molbom za pomoći. I onda, potpuno neočekivano, tu istu biljku ugledaju na obližnjem brežuljku, pored nekog grma ili drveta ili čak pored svoje noge.
Sretno i nesretno cvijeće
Pojedino ukrasno bilje smatra se jako negativnim i nije ga nipošto dobro imati u svojoj blizini. U tu kategoriju spadaju fikus i difenbahija pošto prizivaju baksuzluk. Isto tako nije preporučljivo imati kaktuse sa bodljama jer, navodno, tjeraju sreću iz kuće. Naročito zlosretnom ukrasnom biljkom smatra se puzavica pod nazivom Đavolji bršljan sa kojom sami unosite bijedu u svoj dom. Stoga se upozorava da se nipošto ne drži u kući.
Međutim, u kultu bilja, oduvijek se znalo za cvijeće i korijenje čija je moć da zaštiti čovjeka od zla, što je posebno uočljivo u narodnim običajima oko poroda, vjenčanja i sahrane. Tako je u prošlim vremenima mladoženja na grudima morao nositi cvijet odoljena da bi odbio od sebe sve uroke i čarke djevojaka s kojima je nekada ašikovao. Pored toga, preporučivalo se da svaka kuća na vratima ima obješen buket valerijane, kako bi odbijala od familije tokom godine vradžbine i zle duhove. Kako se upravo navedeno oduvijek smatralo glavnim razlogom noćnih mora za dobar san jastuci su se punili divljim cvijećem.
Osim u svojoj kurativnoj i profilaktičkoj funkciji bilje je oduvijek služilo i kao stimulans za sile dobra. Zbog toga se još uvijek vjeruje da bršljan koji raste uz zid kuće tom domu donosi sreću. Kućno blagostanje priziva se čestim paljenjem sandalovine a jasmin stimuliše sreću u novcu, ako se nosi sa sobom. Magijska mudrost sugerira da ukoliko se odreže cvijet čička i ostavi da prenoći ispod strehe, kuća će da napreduje i bude berićetna. Od ostalog bilja koje se u narodnom kultu smatra sretnim su ljiljan, ruža, karanfil, nezaboravak, jorgovan te ih je poželjno imati u svom dvorištu ili u kući.
Raif Esmerović
