Skandinavski mit o drvetu života na kome žive bogovi, čiji su elementi prisutni u bogumilskoj priči o Didu Adži, preko Kelta je došao do Ilira koji su ga asimilirali u svoja animistička vjerovanja. Vjerovanje u drvo kao božanski simbol života kod ilirskih plemena savršeno se ukombiniralo sa njihovom vjerskom praksom baziranoj na obožavanju prirode i njenih sila.
Prema vjerovanju svaki čovjek posjeduje svoje drvo u šumi, koje je za njega nepoznato, no koje ako ga slučajno posječe može uzrokovati njegovu smrt. Takva vjerovanja su zabilježena u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine poput Rogatice ili Kamengrada kod Sanskog Mosta. No, osim toga, u narodu se vjeruje da je posebno griješno, a samim time i kažnjivo, posjeći neko plodno drvo, poput rascvjetale trešnje, jer se time priziva nesreća i smrt. Objašnjenje ovakvog vjerovanja bazirano je na tradicionalnom hranjenju ptica plodovima trešnje, takozvana „ptičija nafaka“, a koje se vezuju za kult mrtvih.
Fatalistički uticaj drveta na ljudski život je uočljiv u mnogim vjerovanjima. Drvo posjeduje neku neobjašnjivu snagu, jer je direktno povezano sa zemljom a samim time sa Velikom Majkom i predacima, pa je stoga naročito zastupljeno u magijskoj praksi kojom se želi utjecati na sudbinu i život. U Velikoj Kladuši se vjeruje ukoliko se pod neko rodno stablo zakopa pupkovina u to će se dijete, kada ono naraste, zaljubiti osoba suprotnog spola koja pojede plod sa stabla. Osim toga, raširen običaj zakopavanja pupkovine pod drvo jasno aludira na povezanost čovjeka i drveta u bosanskoj tradiciji. Pod drvo se zakopa ili jednostavnije baci i prva odsječena dječija kosa ili prljava voda od prvog kupanja kako bi se djetetu osiguralo zdravlje i rast.
Tisovina, orah, lipa, lijeska i glog su među najzastupljenijim drvećem u vjerovanjima bosanskog naroda. No, osim njih, posebna mjesta zauzimaju trešnja i šljiva koja su vjerovatno u antičkoj prošlosti našeg naroda imala izražen kultni utjecaj.
Šljiva je u bosanskoj tradiciji drvo posvećeno Velikoj Majci, zbog čega je zastupljeno u ritualima ženske magije, što potvrđuju mnogi primjeri iz prakse. Djevojke se u jednom ljubavnom obredu hvataju za mlado stablo šljive, tresu ga rukama i ponavljaju ljubavnu formulu koja im treba dovesti budućeg muža. Volšebna moć šljive predstavljena je posebno u obredima zla. Kada neka žena želi nauditi mladoj majci ona će joj za babine odnijeti hranu koju je ispekla isključivo na granama šljive kako bi ona omršavila i izgubila svoju ljepotu. Sa granama šljive i kravljim mlijekom se bosanske vještice štite od nepoželjnih posljedica svoje magije.
Šljiva je drvo dualističke moći, i samim time potvrđuje svoju ulogu stabla posvećenog Velikoj Majci, jer se uz pomoć njega može skinuti svako zlo sa nekog čovjeka što je još jedan stari recept iz bosanske magije.
