Ljubavne basme i sihiri

Djevojka baje tajno momku koji za nju ne mari ovim riječima:

Ja legoh na sedam dušeka,
na sedam čaršafa,
na sedam jastuka
a moj dragi n. na sedam noževa,
na sedam sabalja i na sedam pušaka;
ne mogao živiti, ne mogao dahnuti,
sunce ga ne grijalo dok mene ne vidio,
poljubio i dok mi ne došao.

Jedna Židovka u Žepču pripovijedala mi je tu basmu sa primjedbom, da je ona svojim očima gledala, kako je jedna bošnjačka djevojka to radila, pa kad joj je momak došao, ona ga je upitala, što je tako kasno u noć došao?. On joj je odgovorio, da je kod kuće ležao pa da ga je na jednom obuzela nekakva vatra i nemir te da je morao k njoj.

Djevojka govori i ovo kad baje:

Deknuh rukom u duvar,
iskočiše tri džina u nevar, u neznan,
jedno Indija,
drugo je Džindija
a treće je Šuma-bir.
Indiju posla indijskoj zemlji.
Džindiju posla džinskoj zemlji.
Šuma-bir posla po mog suđenoga n.:
gdje ga nađe, da ga snađe,
pod nebom, na zemlji.
Ako spava, da mu spavat ne da,
ako hoda da mu hodat ne da!

Progovorivši ovo, mahne rukom od sebe ka zemlji ili metne ruke na zemlju (ne smije se, vele, prevariti pa rukama ka sebi mahnuti, jer joj džini ne bi dali spavati niti mirovati). Onda nastavlja:
Crna zemljice, po Bogu majčice, niti se fatilo tebe niti mene, nego moga suđenoga n.
Zatim hukne na onu stranu, na kojoj se on nalazi, i govori dalje:
I njegovih sedamdeset i sedam damara, osamdeset i osam zglavaka; ja đelsun, ja gebersun, ja betersun, ja divani deli olsun".

Dosta sam puta slušao ljude, koji su mi kazivali, da se njima događalo, te bi iz sna na jednom skočili, brže bolje se obukli, ne gledajući kakvo je vrijeme i koja su doba noći, te bi brže bolje trčali svojoj dragoj pod prozor ili na vrata. Kazivali bi da to čine radi učina a ako ne bi uradili, da bi po insanu poskočili nekakvi prištevi kao grašci, a obuzela bi ih nekakva muka, i ne bi se smirili, dok svoju dragu ne vide.

U velikom arsenalu ljubavni učina žene se služe svim i svačim, po savjetu nena i hodža, pa željenom muškarcu sipaju u kafu menstrualnu krv, nekoliko kapi vode kojom je okupan mrtvac ("da bi umirao za njom"), uzimaju konac iz svog i njegovog donjeg veša te ih vežu u sedam čvorova i nose na desnoj strani tijela.Ili nabave krilo slijepog miša i čim se nad njim izgovore neke riječi zašiju ga mužu u kaput ili jaknu.

Sve to, pored ostalih nenavedenih načina, ima cilj da kod žrtve ljubavnih sihira izazove jednu vrstu emotivne histerije i opsjednuća izazvanog zaposjedanjem njegove duše nekim od mnogobrojnih džinova.

Najpogubniji ljubavni sihiri su oni rađeni sa stvarima koje pripadaju mrtvacu a posebno ako se rade na mjestu gdje je prethodno okupan pokojnik. Tu sihirbaz dolazi u direktan kontakt s džinovima koji bez razmišljanja prenose magiju na onog kom je namjenjena.

Od takvih udara i opsjednuća čovjek može u vrlo kratkom roku oboljeti i poludjeti a ukoliko se na vrijeme ne pristupi otklanjanju zla i umrijeti.

U bošnjačkom narodu se veli da je sreća u ljubavi najvažnija u životu svakog pojedinca jer samo čovjek kada je zaljubljen funkcioniše normalno i sa jakom dozom energije. Stoga ne čudi veliki broj ljubavnih receptura koje imaju za cilj osvojiti nečije srce kroz magične radnje i obrede. No, kao i sve u životu i ova priča ima svoju drugu, tamnu stranu te se često iz nesretne (neuzvraćene) ljubavi izrodi ljubomora, nepovjerenje i želja za osvetom te tad počinju problemi. Nerjetko ljubomorne i odbačene osobe posežu za magijom da bi svog partnera udaljile od konkurencije ili ga učinile spolno nemoćnim kod protivničke strane.

Takvih je sihira mnogo a ovo su samo neki od najednostavnijih. Djevojka čim primjeti da joj se momak kreće u društvu druge djevojke požuri kući. Tu odmah okreće kućnu metlu naopako basmeći:

Ja okrenu metlu a ne okrenu metlu već svome n. um i pamet za sobom veledalin amin.

Tako okrenutu ostavlja je cijeli dan i noć. Od tog, pojašnjava faladžinica Fatime, on polako gubi volju za djevojkom u čijem je društvu i udaljava se.

A da se neko potpuno okrene od druge osobe ili bar zavađa prave se ubojitije čarke. Traži se drvo smrdljikovine i sa njega ocijepe dvije grančice koje se stavljaju na obje strane puta kojim će proći osoba koju se želi omraziti. Pri postavljanju izgovara se kratka basma: Kako god smrdljikovina smrdila tako i tebi smrdila n.n».

Za razliku od drugi čarolija razdvojenog predmeta u ovoj nije potrebno niti sastavljati grančice niti ih sklanjati. Ovim učinom se najviše u Cazinskoj krajini služe mrzovoljne svekrve kako bi unijele svađu i neslogu između sina i snahe. U toj nakani smrdljikovina se tajno sakrije u njihov orman, među odjeću, kako bi se što jače izazvalo hlađenje emocija.

Zna se desiti da jedno od roditelja u namjeri da osujeti sinovu ženidbu sa nepoželjnom djevojkom ili obrnuto pribjegava sihirima razdora i mržnje. Najuspješnije su bile one od odrezanih noktiju sina koje su se tajno nosile i ukopavale pod prag njegove djevojke. Ne bi li dvoje zaljubljeni ohladili jedno drugom na mezarju se tražio obašaluk ili zemlja sa dva groba između koje se «propuštao» nepoželjni zet. Vrlo cjenjen i učinkovit je bio i ostao takozvani mrtvački sapun korišten u kupanju mrtvaca. Majka kad ne želi nekog za svoga zeta podmetne kćeri ovaj sapun da se njime umije i svakoj njenoj želji ka tom mladiću došao bi kraj.

Učini razdora i mržnje najviše se rade takozvanim «razdvojenim predmetom» između kojeg prolaze oba partnera. Većina ovakvih sihira postavlja se oko praga ili pod sam prag kuće te na prvi pogled djeluju vrlo bezazleno, štoviše, liče na stvari koje djeca ponekad ostave u igri iza sebe. Iako dvije šibice okrenute jedna od druge ispod praga ne stvaraju utisak ničega zlokobnog riječ je o vrlo jakim čarolijama mržnje i nesloge u braku.

Kalem koji se nije primio prilikom kalamljenja u Bosni obavezno se baca u vatru kako ga se ne bi domogla kakva zla duša i na njemu napravila sihire omrze i hlađenja emocija nekog para. Drugi, ipak, zadrže takav kalem uza se pošto po narodnom vjerovanju nosioca čuva od tuđih sihira. Naime, ne može se ničija čarolija «primiti» za nosioca.

Milogled u bošnjačkoj ljubavnoj magiji zauzima vrlo značajno mjesto. Koliko je cjenjen govori dovoljno nepisano pravilo da se vadi iz zemlje uz pomoć zlata.

Sama snaga ove biljke je dualistična pa može u rukama iskusne vračare poslužiti za zavođenje i i osvajanje, održavanje veze ili braka ali i za razdor i hlađenje emocija. U dosta slučajeva milogled se pokazao kao zadnja nada za brak u rasulu gdje je jedan od partnera emocionalno udaljen od drugog. Štoviše, vraćao je stimulans i erotsku želju pa ga vrlo često koriste i žene kod kojih se pojavila svojevrsna nezainteresiranost za muževe.
Milogled se ponegdje naziva kao u Bosanskoj Krupi trava milosnica i vračare ga zakopavaju pod kućni prag kako bi se zadržala bračna idila.

Iako ga većina vračara ubire između akšama i jacije, okupane i čiste, druge, pak, čekaju da potpuno zavlada mrak. One u toku dana obilaze šumu tražeći onaj pravi, idealni milogled koji mora imati posebne odlike za namjensko čaranje. Ne vade ga odmah već samo obilježe nečim mjesto na kojem se nalazi a tek navečer, u gluho doba noći, vraćaju se pod okriljem tame ritualno ga uzbrati. Smatra se da ga je najbolje ubrati u noći mladog Mjeseca.

Za ljubavno spajanje traži se onaj milogled čiji se srcoliki listovi gledaju – svojevemeno je otkrila vračara Hasibe – dok za rastavljanje odabire se onaj čiji su listovi okrenuti jedan od drugog, pronađen između dva kamena.

Mada svaka vračara ima svoju basmu koju šapuće dok oslobađa milogled iz zlatnog prstena, za svaku od njih je važeće pravilo abdeske ili fizičke čistoće prije branja. Biljka se provuče kroz prsten i dok se vadi zajedno sa korijenom prouči se Bismilet i kaže – «Ilahijarebi ja uzbrah ovaj milogled». Na neki način može se utvrditi kako je milogled već sam od sebe, darovan od sila prirode, čarobna biljka koju vračare svojim učenjem i basmama «programiraju» u kojem će smjeru djelovati.

Vračara dok oslobađa milogled uči Ihlas i Fatihu šaputajući na kraju – «Mili moj miloglede omili n.n da mu n.n bude najmilija, najdraža i najslađa...da svakog dana, svakog sata i svake minute misli na n.n...». Nakon toga jedan list namaže subotnjim maslom a drugi medom i spoji ih. Tako omađijan milogled može odstojati 3, 4 dana i to vrijeme treba iskoristiti da se voljena osoba propusti između njegovih razdvojeni listova. Čim se to učeli listovi se odmah sastave i ušiju u kragnu od odjeće pa nose uza se devet dana ili nedjelja. Poslije tog vremena zakopaju se u zemlju. Na mjesto gdje se ne gazi – najbolje pod živicu ili ružu.

Kad baba savije iglu

Ni čaranje za oduzimanje muške spolne moći nije nepoznato i takav vid magije poznat je u svim postojećim svjetskim magijama. U Cazinskoj krajini takve se čini rade isključivo na donjem vešu i uz pomoć šivaće igle. Jedan od poznatijih načina jeste da se nevjernom mužu tri puta, na dole, iglom prošiju gaće. Nekad se više iz želje za šalom i zabavom na svadbi uz basmu prevrtao neki štap ili cjepanica u mladoženjinom dvorištu kako ovaj ne bi mogao obaviti svoju bračnu dužnost prve bračne noći.

Idući tragom sličnih kazivanja naišao sam na sugovornici koja je u potpunosti htjela ostati anonimna. Kako je ispovijedila udala se vrlo mlada i brzo stekla djecu ali i muža švalera.Iako nikad nije, priznaje, vjerovala u sihire i priče o njima očaj ju je natjerao da prihvati savjet jedne postarije nene. Uzela je novu, nekorištenu iglu i zagrijala je na vatri. Po savjetu starice vrh igle je morala uvući u ušicu pazeći da se igla pri tom savijanju ne slomi. Kao i svaki drugi i ovaj obred je pratilo izgovaranje pogodne basme, tiho i šapatom. Po završetku obreda iglu je sakrila čekajući priliku da je baci za njim kad on pođe u svoj «izlet». Čarka se očito pokazala vlo uspješnom pošto je on nakon nekoliko naredni odlazaka, praćeni njenim bacanjem igle za njim, napustio ljubavnicu i oborene glave vratio se u ženinu postelju.

Sam obred oduzimanje muške spolne moći otkrila je vračara Šerife naglašavajući da se muškarcu uči tojest baje «od glave na doli» počinjući sa Bismiletom i obraćanjem za pomoć hazreti Fatimi. Dok grije do usijanja šivaću iglu na vatri baba počinje sa bajanjem ponavljajući svaku basmu po tri puta:

«Ja savijam ovu iglu od čaralica, od vračalica, od zla ruke, od zla druge, od svakakvih očiju...».

Ovim riječima obred vračanja je završen a igla spremna za djelovanje. Nju supruga ili ljubavnica okači na zihericu i objesi od grudnjak koji nosi. Potrebno je tako da je ima uza se nekih dvadesetak dana da bi je potom okačila na zavjesu iznad bračnog ležaja.

U tom međuvremenu omađijani muškarac gubi potenciju sa drugim ženama i obično postaje vrlo ljut. Takva čarka zna dosta puta biti opasna jer začarani shvata da to nisu čista posla i traži pomoć. Po riječima stravarke Šerife iskusan hodža može odmah otkriti vezanom čovjeku po otvaranju zvijezde savijenu iglu te zato upozorava svaku ženu ukoliko primjeti da se nešto dešava iglu brzo sakrije ili je otvori i baci niz vodu. No, i samo poništavanje ovakvog sihira prati određeno pravilo, naime, vračara da bi muškarca oslobodila svoji pogubnih čini koristi kliješta i basmu. Prije presjecanja igle kliještima ponovi devet puta basmu Kulhuvelahu naopako i tim činom omađijani se vraća u prvobitno stanje te je od tada sposoban da vodi ljubav sa drugim ženama.

I ŽENA SE MOŽE "VEZATI"

Kako se može i pretpostaviti postoji i «žensko vezivanje». Njegov rezultat je česta i dugotrajna menstruacija zbog koje može imati rijetke spolne odnose. »Vezana» se žena može prepoznati po vrlo žuto-smeđoj boji lica. Jako loše spava, osjeća bolove u želudcu i drhte joj noge. Često se javi i glavobolja u predjelu sljepoočnica koja se širi do zatiljka glave. Interesantna pojava kod oba spola jeste ta da žrtve ovakvih čini obično po stomaku dobiju osip sličan sugrebu. On je očit dokaz o kakvoj vrsti sihira je riječ.

Najviše pažnje u svakoj magiji posvećeno je onim problemima vezanim za emotivni dio ljudskog života pa tako i u bošnjačkoj. Basme, napitci i druga vračanja su sastavni dio svakog recepta čija je jedina i osnovna svrha da zarobe nečije srce i podčine ga. Po mišljenju koje vlada u narodu ljubavni sihiri nisu izloženi stupu srama već se donekle smatraju i poželjnim bar kad su u pitanju bračni problemi. Magija između muža i žene dozvoljena je kao i ona koja spada u domen takozvane djevojačke magije čiji je smisao opet isti – uvod u brak. Sve drugo je po općeprihvaćenom mišljenju neprihvatljivo i podložno osudi i kritici. Ljubavnom magijom uglavnom vladaju žene te su one i najčešći naručioci takvih čini kod mnogih hodža i vračara.

Smisao samog vračanja jeste utjecaj na drugu osobu kako bi se kod nje proizveo neki psihološki efekat. To je obično povezano sa ljubavnim opsjedanjem na način da se kod neke određene osobe izazove stanje koje u realnom svijetu izaziva prirodni čin zaljubljivanja. On se u magiji izaziva ili projekcira natprirodnim putem kroz ljubavne napitke i basme odnosno na jedan specifičan način imitira se zapravo ono što se u stvarnom svijetu događa između dvije zainteresirane osobe spontano.



No, prije ikakvog ljubavnog djelovanja magijskim putem potrebno je poduzeti određeno gatanja (falanje) sa kojim se tačno može utvrditi da li će ono biti djelotvorno ili uzaludno. Tajnu tog saznavanja otkrila je faladžinca Zuhra D. koju joj je prenijela rahmetli svekrva inače u svoje vrijeme poznata vračara. Potrebno je da zainteresirana žena ili osoba pronađe granu bijelog gloga i prelomi je na tri jednaka dijela: svaki da bude nekih desetak centimetara.Onda naloži vatru i čeka žar.U taj žar, u njegovu sredinu, neka stavi jednu od te tri grane i imenuje je onim muškarcem koji ju interesira. Drugu prelomljenu granu stavi sa jedne a drugu sa suprotne strane imenujući jednu od njih svojim imenom. Tad mora čekati – ukoliko se pri izgaranju grana sa njegovim imenom nagne ili padne na onu koja predstavlja nju pouzdan je znak kako će vračanje uspijeti, no, okrene li se na drugu, neimenovanu granu sve je uzalud i kako to kaže Zuhra:»nema te čarke koja ga može omađijati!».

Najuspješnijim ljubavnim učinima smatraju se onim koje žrtva popije ili pojede zato što dolaze u direktan kontakt s cijelim ljudskim organizmom. Pored njih od velike su snage i oni sihiri koji se rade na daljinu tojest za osobu koja je udaljena. Najčešća varijanta takvih sihira su oni pri čijem se snovanju upotrebljava devet zrna bijelog graha i sjekira. U sam akšam djevojka skida se na golo i spušta po tri zasoljena zrna graha niz svoje nago tijelo. Takvu radnju prati odgovarajućom bajalicom. Na kraju čaranja udara sjekirom od prag kuće.