Bošnjačke mudrosti, izreke i kletve

Bog mu silu ukinuo!

- Dabogda mu za malo i u kratko bilo!

- Dao ti Allah okle se i ne nadaš.

- Dunjaluče, kućo od belaja - reče se u smislu da je malo lijepog na ovom svijetu.

- Devri, dunjaluče, kućo od belaja - komentar na dešavanja u svijetu.

- Davati ublehe - izmišljati, lagati.

- Dao ti Bog grubačinu sreću. - reče se, jer se vjeruje da lijepe žene nisu i sretne.

- Bog mu dao gani nafaku.

- Allah mu dao lijepi dženet - kada se spominje umrla osoba.

- Almasa, u kupusu rasla, u repi nikla, sa mnom se svikla! - reče seoski momak kad razgovara sa djevojkom koja se tako zove.

- Nestalo mu nafake - reče se kad neko umre.

- Na tebe zemlju bacajući! - odgovori mu onaj kome neko, više u šali, kaže "Dabogda crko!".

- Nalet ga Bog učinio!

- Hodža, boje l'te se djeca? Vala ni ja djece ni djeca mene!

- Veži konja gdje ti aga kaže pa makar on crko.

- Jedan je Bog bez mahane - reče se pravdajući nekog.

- Nafaka je najbolji junak - prema vjerovanju u sudbinu, ako je nekome suđeno da živi, ako mu nije nestalo nafake, može biti junak.

- Nalet mu šera bilo. - reče se obično kada se čudi nečijoj vještini ili majstoriji.

-Da ima nana, nana bi dala - reče onaj od koga traže nešto što ovaj nema.

- Bujrum, Musa, kupusa, ako i nema mesa.

- Svako dijete sa sobom iznese svoju nafaku - kažu siromašni roditelji kada ih pitaju šta će im toliko djece.

- Svašta čula, jacije ne čula - reče se kad neko kaže da ne zna nešto za što očito treba da zna.

- Da oprosti tvoj obraz.

- Da sam ga (je) na zenicu trehnula - kaže u ljutnji majka želeći kazniti dijete.

- Što se dotjerao ko na Bajram ujutro.

- Pljuni nada se, pašće ti na obraz.

- Mal na mal, hrđa na starinu - ili - Para na paru, uš na fukaru.

- Svako jelo svoga gazdu klelo što ne legne dok se malo slegne.

- Razvij se Raho, nema ti svatova - reče se kad se nešto izjalovi.

- Daće Bog i Ćeli kapu i Saći gaće samo ne zna kad će.

- Bolje da raduka i lajuka nego da leži i reži.

- Oduljio ko Ramazan u ljeto.

- Nije Kijamet na ćupriju doš'o.

- Nije maslo za Ramazana.

- Iz čifuthane kurban ne izlazi - od tvrdice se nemaš čemu nadati.

- Iz insana zejtin cjediti - mučiti ga.

- Sam ko vuk na Kijametu.- strašno usamljen.

- Saliha će mu skočiti - reče se kad neko jako nestrpljivo čeka da nešto dobije ili pojede.

- Sama maja, a sama ćehaja - tojest sama svoj gospodar.

- Budali je svaki dan petak.

- Bujrum gledaj a ne sjedaj, bujrum sjedi a ne jedi - reče u šali koga neko zatekne za sofrom.

- Muško mejruša - reče se za muškobanjastu ženu ili feminiziranog muškarca.

- Ne vodi sebi kobile bijele ni žene Mejre - ne valja ni jedno ni drugo.

- Neću živjeti orlova vijeka - reče onaj ko hoće da opravda neki luksuz za sebe.

- Neka makar pred imaretom kopče savija! - tojest nek radi bilo šta.

- Duga svadba, velika sramota.

- Dunjaluče krivo podijeljeni! - reče se da se potvrdi da nekom nije pravda učinjena.

- Čisto ko ajna! - reče se za lijepo očišćenu sobu ili kuću.

- Dabogda kćeri, da te paša uzme ali subaša oko kuće hoda!

Zanimljivosti o starosti bosanskog jezika:

Prvi tursko-bosanski rječnik napisao je Muhamed Hevaija Uskufija 1601/umro 1651. Dvjesto godina kasnije Vuk Karadžić objavljuje Srpski rječnik, tačnije 1818.godine.

Bosanski jezik 200 godina stariji od srpskog!


Nakon Tuzle, ekskluzivno izdanje prijepisa najstarijeg južnoslavenskog rječnika štokavskog narječja u Evropi - Bosansko-turski rječnik Muhameda Hevaija Uskufija - u izdanju Općine Tuzla i Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke danas je promoviran i u Akademiji nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu.



Promovisan Bosansko-turski rječnik

Promociji Bosansko-turskog rječnika iz 1631. godine, koji je stariji od Srpskog rječnika Vuka Karadžića čak 187 godina, u amfiteatru ANUBiH prisustvovale brojne ličnosti iz kulturnog i političkog života BiH, a među njima i visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, akademik Ejup Ganić, prof. dr. Hanka Vajzović i drugi. O ovom ekskluzivnom izdanju prijepisa Rječnika Muhameda Hevaija Uskufija govorili su: federalni ministar obrazovanja i nauke Damir Mašić, načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović, recenzent prof.dr. Josip Baotić, akademik Esad Duraković i prof. dr. Adnan Kadrić.

Inicijator izdavanja ovog djela, načelnik Općine Tuzla, za DEPO PORTAL je rekao da često zaboravimo da je kulturno-historijsko naslijeđe najvažniji faktor razvoja društva, a tu činjenicu trebamo potencirati, kao što to rade i svi drugi narodi.

Budući da se o bosanskom jeziku i danas vode rasprave - postoji li uopće ili je on samo mješavina hrvatskog i srpskog - promotori su složni u ocjeni da je Rječnik Tuzlaka Muhameda Hevaija Uskufija, nastao u vrijeme osmanske vladavine, najbolje svjedočanstvo historije i postojanja bosanskog jezika.

Načelnik Tuzle Jasmin Imamović na to kaže: "Dobro je da niko ne osporava hrvatski jezik, dobro je da niko ne osporava srpski jezik, ali nije dobro što neki osporavaju bosanski. Postavlja se pitanja do koga je? Naravno, ima zlonamjernih koji još uvijek osporavaju i državu BiH i bosanski jezik, ali ima ljudi koji nisu zlnamjerni, ali nemaju dovoljno informacija. Razlog je taj što mi, Bosanci i Hercegovci, to nismo dovoljno pokazali. Znači, nismo pokazali kao kolektiv da smo dovoljno kulturni da potenciramo nešto što bi svako normalan potencirao."

Muhamed Hevai Uskufi Bosnevi rođen je 1601. u selu Dobrnja kod Tuzle, koju on naziva Dolno-Solan, a umro je 1651. god.

Jedan je od prvih bh. pjesnika koji su pisali na orijentalnim jezicima. Pisao je o progonima, pohlepi, podmitljivosti, a njegov stil pisanja podsjeća na jezik stečaka.

Ovaj Tuzlak je tokom cijelog života i rada isticao da je Bošnjak a jezik kojim govori bosanski. Tako počinje i jednu pjesmu "Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani..."

Ministar Mašić, "svjestan činjenice da su jezici mostovi među narodima, a rječnici mostovi među jezicima", rekao je ovom prilikom da je ovaj rječnik pokazatelj da bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskog ni u okrilju hrvatskog jezika, a niti je njihova izvedenica.

On je dodao kako činjenica da se radi o bosansko-turskom rječniku koji je ne samo prvi bosanski rječnik ikada napisan, nego uopće prvi rječnik na štokavskom narječju napisan na prostorima Evrope, govori samo po sebi o veličini ovog djela.

Za akademika Enesa Durakovića posebno je važna kulturno-historijska činjenica koja određuje ovaj rječnik - a to je da je pisan u stihovima, što je u današnjem vremenu neuobičajeno. Potcrtao je i da kultura u vremenu kada je nastalo ovo djelo nije razlučivala umjetničko od didaktičkog, zbog čega je autor kroz svoj rječnik ujedno uspio iskazati i duh tog vremena.

"Današnja prvotna upotrebna vrijednosti rječnika nije više aktuelna. Rječnik je zatočen u povijest kulture - on je danas filološka činjenica i artefakt. Ovo djelo se aktuelizira u našem vremenu na poseban način, jer su posljednjih decenija naglašena ideološka nastojanja da se ospori bosanski jezik", istaknuo je Duraković.

Rječnik od 330 stihova i s preko 7.000 riječi, a koji su uredili prof. dr. Ahmet Kasumović sa Univerziteta u Tuzli i prof. dr. Sven Monnesland sa Univerziteta u Oslu, prema akademiku Durakoviću pravi je filološki antikvitet, dok prof. dr. Baotić ističe da je svaki pojam u Rječniku autohton i autentičan.

"Nije sporno da je bosanski jezik bio jedan od službenih jezika Osmanskog doba, da je to i jezik Austro-Ugarske. Pa na svjedodžbi Ive Andrića iz Prve sarajevske gimnazije piše bosanski jezik, a onda je to prekriženo i iznad napisano u rukopisu: Srpsko-hrvatski jezik. Dakle, tek dekretom Kraljevine SHS je ukinuto ime bosanskog jezika", rekao je Imamović, dodajući da Rječnik Muhameda Hevaija Uskufija nije naslijeđe nijedne sada aktuelne nacije, nego svih Bosanaca i Hercegovaca, dakle - i Bošnjaka i Srba i Hrvata.

• Kome nadiju ime Litonja, osta do smrti Litonja. (kaže se u smislu: ko se jednom osramoti, teško će to poslije popraviti).
• Konja fali, kobilu prodaji, jer u žensku potporišta nema.
• Zatvor je za ljude.
• Zna šta car večera.
• Da se na Boga kamenjem bacao, od zla je! Reče se kad nekog prati nesreća a smatra se da to nije zaslužio.
• Da se pameti puste u pojatu, svak' bi za svojom poletio.
• U Vranduk na kadiluk. Reče se kad se neće da kaže kuda se ide.
• Nije ga džaiz ni u putu sresti, (tako je nesimpatičan).
• Bolje je vjerovati, nego ići pitati.
• Bostandžiji ne prodaji bostan.
• Ne može se Sunce dlanom začepiti.
• Ne možeš ga uhvatiti ni za glavu, ni za rep.
• Pomakni se sa mjesta.
• Pošalji budalu u vojsku, pa sjedi kod kuće i plači.
• Potonja pamet kenjcu pod rep.
• Ja mislim moj u gaćama a mojim po Bembaši mlate – rekao neki čovjek kad je vidio kako mu žena pere učkur na Bembaši i prakljačom lupa po njemu.
• Ja grad obio, ja Salih izio – rekla neka žena, koja je imala nevaljalog sina Saliha, kad su je pitali šta će da radi budući da je grad obio trešnje.
• Po tuđoj guzici i hiljadu štapa ili Po tuđem prknu i stotinu degeneka.
• Pokisao k'o miš.
• Poletio k'o baba na kaher.
• Ni izvrilo, ni prekipjelo – u smislu: nije hitno.
• Ni ko dur, ni ko bre – kaže se u smislu da se s nekim lijepo postupa.
• Ni po Hasi, ni po Husi, već po svojoj duši.
• Nije jela bijesne krave.
• Butun Tuzla jednu kozu muzla, pa se hvali da se mlijekom hrani, pa ni Kreka ne ostala bez mlijeka.
• Svekar leži, a svekrva reži, ustaj dragi, pa oboje sveži – kaže se u šali.
• Svjetla obraza i kurvi noge oprati – tojest ne treba se nikakvog posla stidjeti ako je čovjek pošten.
• Obraza dva prsta a guzice puna šaka.
• Dugih prstiju.
• Dužan je zub u glavi.
• Dva se raka pekla na žaru, jedan drugom ne vjeruju.
• Sama pala, sama se ubila – kaže se kad neko snosi posljedice svog pogrešnog ponašanja.
• Saramsak – kaže se za vjerski zagrižena ili šovinistički nastrojena pravoslavca.

• Ja sam joj paldum udario! – kaže se u smislu da ju je poseksao. Paldum: sa glagolom „udariti“ u opscenoj metafori.
• Džemra pala u takulin za kesu – kaže se kad u novčaniku ili šajtovu nema para.
• Sabrao se k'o pile na đubretu – reče se u šali, u smislu namjestio se vrlo udobno.
• Saburom je dženet pokriven – kaže se u smislu da se treba strpiti ali i da se pohvali neko.
• Sa dna kace – ovo se kaže za zadrtu osobu.
• Dođi, pašo, da mi zevak vidiš! – reče neko kad se naročito dobro osjeća, kad uživa, u smislu da mu je ljepše nego paši.
• Dođi, care, da mi zevak vidiš!
• I mačka se od soja traži – reče onaj koga pitaju što pri sklapanju braka ili u nekoj drugoj prilici toliko polaže na porijeklo dotične osobe.
• Ova je kahva plaho bulanak – kaže se za kahvu u koje se talog nije slegao pa je jako gusta.

Neke izreke iz Velike Kladuše

Neko je budala do podne, neko od podne a neko cio dan (stalno).

Kad se neko požuruje da uradi ili da ne odgađa, kaže se: "Šta visi nek' otpada!"

U razgovoru se kaže za situaciju kada subjekt postupi onako kako se mora riječima: "Jes' Tale, jes' kapetane!" ( Najbolje je kako i drugi, jes' Tale, jes' kapetane!)

-"Pošalji budalu pa kukaj!"
Ovo se kaže kad se nekoj osobi rekne da donese neki predmet ili nešto obavi a ona to ne uradi.