Ogledanje u ovčiju plećku

Predviđanje sudbine gledanjem u plećku na područje Balkana populariziralo se dolaskom Osmanlije koji su vijekovima gajili ovu mantičku vještinu za koju se pretpostavlja da je praktikovana još u Babilonu. Međutim, postoji vrlo izvjesna teza da falanje sa plećkom potiče od ilirsko-rimske mantičke vještine gledanja u kosti životinja, prvenstveno onih manjih poput ptica. Danas je takvo proricanje još uvijek prisutno u Turskoj pod nazivom kürek kemiği falı. Zbog svega toga  ne čudi činjenica da se ovaj oblik gatanja najduže zadržao u Albaniji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini.



Najavio početak prvog i drugog svjetskog rata

Dva mjeseca prije atentata srpskog teroriste Gavrila Principa na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, koji je rezultirao početkom prvog svjetskog rata i stradanjem nekoliko miliona ljudi, ovaj strašni događaj najavio je Đulaga Zeferović - gledanjem u plećku.

Desilo se to 1914. godine, kada je Đulaga Zeherović iz Sarajeva na jednom druženju sa prijateljima bio zamoljen da "pročita" plećku. Radoznalo društvo htjelo je doznati kakve vijesti se kriju o budućnosti, a kako je Đulaga bio poznat faladžija, svi su nestrpljivo čekali na njegovo proricanje.

Čim je uzeo plećku, gotovo istovremeno ruke su mu, kako je kasnije opisao, "odrvenile i nije vjerovao svojim očima šta vidi!" Poruka plećke je bila vrlo jasna i neumoljiva kao sudbina:

- Veliki grob vidio se u dinastiji Hasburgovoj. Malo dalje od tog groba vidjeli su se crni oblaci i mnogi grobovi, jedan iza drugoga! - ispričao je kasnije ovaj prorok.
- Rekao sam: "Allahu dragi, neka bude prema dobru, Franjin je mezar iskopan. I biće rata još u ovoj godini!"

Neki od prisutnih nisu vjerovali onome šta je plećka pokazala.
- Nema zašto biti rata - govorili su.

Đulagu je ovakva sumnja nekih prisutnih u njegovo viđenje budućnosti ozbiljno naljutila. Reagirao je ljutito i nastavio da kazuje svoje viđenje opisujući kakva to nesreća i katastrofa dolazi. Sve ono što mu je plećka jasno otkrivala.

Sutradan je, kao i obično, sjedio i pio jutarnju kafu, kada je neko zakucao na kapiju.

Policija!

Zamjenik poglavara baron Kalas pozvao je Đulagu na saslušanje. Prorok je odmah zaključio da je pozvan zbog "politike". O tome je kasnije ispričao ovako:

- Kad uđoh, baron Kalas pokaza mi ljutito stolicu i reče: "Izvolite sjesti". Odgovorih mi:" Na ispitivanju sam, ne mogu sjesti dok ne završimo. Ne znam jesi li mi prijatelj ili neprijatelj".

Na to je baron strogim glasom povikao na njega:

- Ti širiš po čaršiji glasine protiv cara i kralja našeg! Znaš li ti šta to znači?

Đulaga je sačuvao prisebnost. Razmišljao je vrlo kratko, a onda odgovorio u dvije rečenice:

- U plećku su, pašo, vjerovali moji pradjedovi, djedovi, babo, pa vjerujem i ja! A ako sam za vješala, evo me!

Baron se nekako umirio nakon ove izjave. U razgovoru koji je tada uslijedio, čuo je baron Kalas od tog proroka mnoge pojedinosti koje ovaj nikako nije mogao da zna. Pa mu je ponešto i prorekao što će se vrlo brzo desiti.

Kako god, baron ga je nakon ovoga razgovora samo zamolio da glasine o smrti Franje Ferdinanda i predstojećem ratu više ne širi.

- Dobro je sve završilo - zaključio je Đulaga.

Tu naravno ne prestaje fascinantna priča o ovome pomalo zaboravljenom bošnjačkom proroku koji je svojom vidovitošću i ostvarenim proročanstvima zasluženo postao dijelom plejade poznatih svjetskih vidovnjaka.

Daleke 1896. godine, jednog zimskog dana, prijatelji su mu dali plećku u ruke nestrpljivo očekujući njegov komentar.

- Pogledah u nju i zadrhtah - prisjetio se kasnije. - U ušima mi je zašumila voda i začuo sam talase. Izgovorio sam tada molitvu El Fatihu i rekao ahbabima "Miljacka će na proljeće nabujati kao nikad. Bojim se, biće velike štete".

I doista, razina Miljacke je tog proljeća kao nikada do tada porasla i izazvala poplavu. Pred sobom voda je rušila i nosila kuće, štale, životinje, namještaj... Odnijela je i čuvenu sarajevsku "drveniju" - ćupriju, a sa njom i djevojku " mladu kao kaplja rose i lijepu kao cvijet".



Đulaga je rjetko kad pogriješio!

Na ljeto 1939. godine posjetio ga je novinar srbijanskog dnevnog lista "Vreme". Na pitanje kako je naučio da proriče budućnost gledanjem u plećku, dobio je ovakav odgovor:

- U starom vaktu, živjelo se k'o u trapu. Novina nije bilo, ni radija, ni telefona. Pamtim da je svaka mahala i kafana imala svog faladžiju, koji bi im "čitao" iz ovčije plećke. Okupljala se raja, a oni gledali i kazivali. Poštovali su ih, muhu si mogao čuti kada oni motre u plećku, jer su pogađali šta se iza brda sprema. Zalazio sam u svaku kafanu i kuću gdje ima dobar faletar, od njih sam naučio. Stari, pametni ljudi bi poslije čitanja plećke otvorili razgovor o svemu i svačemu, a mi mladi slušali i učili - ispričao je Đulaga, za koga saznajemo još i kako je " za svoje prijatelje znao spraviti siguran lijek za bubrege".

Novinar je, međutim, htio da sazna i više od toga. O tome u nastavku teksta piše:

" Izvadio sam plećku namjenjenu kod klanja ovce meni. Đulaga zaista pogodi da je mesar koji je klao životinju bogat i da "krije pare". Onda je prešao na opštu "politiku". U jednom momentu je uzbuđeno reagirao i uperio prst u plećku:

- Biće rata, pogledaj! Evo groblja, velika groblja!

Desna plećka kao ogledalo sudbine


Proricanje gledanjem u ovčiju plećku ima direktnu vezu sa klanjem kurbana. Prinošenjem žrtve, posebno ako se klala za nekog hastu, htjelo se dokučiti da li će umrijeti ili ozdraviti. Za ogledanje se uobičajeno uzimala desna plećka ili lopatica od pečenog ovna, ovce a najčešće janjeta. Da bi bila primjerena kao rekvizit treba je odsjeći u jednom komadu, pri čemu je posebno pazilo da se slučajno nožem ne ošteti ili nečim drugim pošto bi tada, navodno, izgubila svoje divinacijsko svojstvo.

Kada se plećka skuha, onda se stavi ispred faladžije koji pažljivo prstima sa nje skine meso te je ostavi da se ohladi,  kako bi se znaci na njoj mogli što bolje vidjeti i protumačiti. Nipošto se u tu svrhu plećka nije smjela dodirivati zubima, već isključivo prstima, polako i oprezno, kako se znaci sudbine ne bi oštetili.

Plećka je razdjeljena po zonama od kojih je svaka nosila poseban naziv poput jasle, glava, konji, polje, stolica, krave, pervaz (ivica, ograda) i slično.

Stoga su faladžije kojima je plećka bila divinacijski rekvizit osim svjetskih događaja mogli se baviti i sa individualnim sudbinama pa su zato najavljivali svadbe, smrti, rođenja, bolesti, rane, gubitke u novcu ili stoci:

"Oni su bili u stanju da izbroje koliko dom ima grla krupne stoke, broj ukućana, kao i to da li su žene u kući oštre ili blage, kakav će biti berićet, kakva zima, kakvo ljeto".

Vjerovalo se da se gatanjem plećkom mogu predskazati i najsitniji detalji koji će se u nečijoj kući dogoditi u toku godinu dana. Naravno, svaki faladžija imao je neka samo svoja tumačenja no ipak postojala su i ona koja su bila univerzalna poput najave smrti, naime, ako bi prorok objavio da "vidi grob u kući" onda bi mu svi vjerovali da će tako doista i biti.


Kako se tumačila plećka

Kada je ivica na peru zakrivljena, da se može držati na kažiprstu, onda se vjeruje da će godine u kući vladati blagostanje, u protivnom - siromaštvo. Ispod čašice (B) sa one strane sa koje je plećka ravna, pokažu li se male rupice, kao da su vrhom igle napravljene, tumačile su se znakom života ili smrti. Ovisno o samom faletaru. Naime, za neke one su bile znak groba a za druge znak rođenja djeteta. Ako su sve rupice prilično nisko od čašice da se ne mogu dohvatiti palcem, onda se te najave ne odnose na familiju nego na rodbinu ili nekoga od komšija.



Čašica odozgo na plećki predstavlja kuću. Po njenom izgledu određuje se ekonomsko stanje: što je čašica dublja, to je familija siromašnija, a što je punija odnosno plića - kuća je bogatija. No, ako na dnu čašice ima rupa, kao ubod od igle, najava je smrti vlasnika kuće. Ako se pak u "kući" vide bijele mrlje znak je veselja odnosno vjenčanja. Ukoliko je mrlja tamna onda predviđa suprotno - tuga i smrt. Isto tako, kada je u predjelu "kuće" bijela žilica koja izlazi do vrha predstavlja smrt nekog iz familije. Što je ta žilica tanja to je veća tuga zbog smrti, no ako je deblja umrijet će neki manje značajan član kuće.

Ukoliko se oko "kuće" vide končići od mesa, to je znak da familija ima neprijatelja. Ugleda li faletar brazdu koja ide u smjeru "kuće" onda je to nagovještaj da će se vlasniku kuće oženiti sin ili brat.

Žice ili niti od čašice zovu se ular (A). Po njemu se, kako i sam naziv upućuje, predviđalo sve u vezi konja. Ukoliko bi ular bio kratak očekivao se napredak u konjima, a u suprotnom ako bi bio dug vlasnik bi se trebao pripremiti na gubitak odnosno štetu u konjima.

Gornji dio one kosti, koja je sa desne strane iz plećke izrasla, nazivao se sljeme što je gornja vodoravna linija krova kuće  (C). Što je duže izraslo označavalo bi snažnije sljeme i samim time bolju kuću. Tanji, široki kraj od plećke zove se polje (D). Ako je taj dio čist, bez crvenila i crvenih tačkica na njemu, vladat će mir, u suprotnom, naročito pri dnu, započet će uskoro rat.

U Turskoj ovo ogledanje se naročito poduzimalo u slučaju krađe konja ili neke druge domaće životinje. U skladu sa tim a u cilju doznavanja epiloga tomošnji proricatelji plećku dijele na više zona. Najvažnije među njima su ove:

a) kazan
b-b) grlo
w) dio iza plećke
d) uho
g) čelo
e) odijelo
b-g)  ivica
b-d) crni put
c-c) ljutnja, svađa
m) razgovor, haber
m-m) prepreka
o) lopovski put u blizini
o) put do lopova u daljini
n) dobre vijesti
p) umorni konj
b-b lopov će biti pronađen ako su povezani linijom
f) ako postoji linija od tačke F ukradena stvar biće pronađena.