Prvak bosansko-humskih bogumilo-katara naziva se Djed ili Did. On je po svojoj službi biskup heterodoksne Crkve Bosanske. Njemu asistiraju gosti i starci, koji se zajedničkim imenom nazivaju strojnici.
Djedov ugled nesporan je ne samo među krstjanima Crkve bosanske nego i u društvu. Ban Stepan II. Kotromanić oko 1323. izdaje povelju u prisutnosti »velikog djeda Radoslava«.
1370.g. ban Tvrtko predaje »u veru dedinju, i vse C’rque Bosanske (...) i da ne sužanj nikadar dokle je koren u Bosne C’rque Božje, da o tom ima C’rqua statti«.
Hval krstjanin piše »1404 ljeto v’ dni ep’iskup’stva i nastavnika i s’vr’šitela cr’kvi bosan’skoi gospodina djeda Radomera«.
Isti taj djed 8. januara 1404. Dubrovčanima javlja da je izgladio spor između kralja Ostoje i vojvode Pavla Klešića te im po »svoimi strojniki i kr’stjani« šalje pismo koje je napisano »u gospodina episkupa na Janikih«.
Darovnicu sinovima Ivaniša Dragišića 22. augusta 1446. kralj Stjepan Tomaš predaje »gospodinu didu Miloiu (...) u ruke cr’kovne«.
Radoslav krstjanin prepisuje Knjigu otkrivenja i liturgijske tekstove Crkve bosanske »u dni dida Radka«.
Dubrovčani znaju za ugled djeda bosansko-humskih krstjana kad 30. aprila 1405. vojvodi Sandalju predlažu posredovanje »djeda, koji je gospodin i duhovni otac vaše Crkve bosanske«.
Mjesec dana poslije, poslanici Republike parafirani tekst mirovnog ugovora pohranjuju kod djeda Crkve bosanske.
U latinskim ispravama imenica izraz djed prevodi se s ’magister’ ili ’abbas’.
Djed krstjana i biskup Crkve bosanske u 13. i 14. vijeku stekao je određeni ugled među talijanskim patarenima i južnofrancuskim katarima. Ostaci pijemontskih i lombardskih krivovjeraca otkrivaju u Bosni ne samo utočište i zaštitu, nego i izvorište njihova heterodoksnog nauka!
Nije isključeno da je djed Crkve bosanske 1223. preko svog predstavnika podržao južnofrancuske albigenze koje je Inkvizicija proganjala.
Posebno se ističu poglaviti krstjani, koji pripadaju redu strojnika. Pod nazivom strojnik/strojnici podrazumijevaju se pojedini starješine ili zbor starješina Crkve bosanske. Djed Radomer, vidjeli smo, 8. januara 1404. u Dubrovnik šalje svoje »stroinike i kr’stjani: starca Mišljena i starca Lelka i Stojana kr’st’janina, Ratka kr’st’janina, Radosava kr’st’janina, Radaka kr’st’janina i Dobrašina kr’st’janina«.
Od sedam predstavnika Crkve bosanske dvojica staraca pripadaju hijerarhijskom redu strojnika. Pomirenje sa sinom Vladislavom 19. jula 1453. vojvoda humski Stepan Vukčić Kosača jamči vjerom »dida bosanskoga i š nim’ 12 poglavitijeh kr’st’jan’,«
a mirenje sa ženom Jelenom učinjeno je pred »gospodinom didom cr’kve bosanske i 12 strojnikov, među kojemi strojnici bude gospodin’ gost Radin, za svoga života«.
Prodaju Konavala Dubrovniku 15. jula 1454. jamče »mnogopočteni strojnici gospodin’ gost’ Radosav’ Bradievik’ i gospodin’ starac’ Radosav«.
Crkva bosansko-humskih krstjana imala je istovremeno i po nekoliko gosta i staraca. Na hijerarhijskoj ljestvici gosti su bili ispred staraca. Radin Butković, gost Crkve Bosanske, bio je najprije krstjanin, zatim starac i konačno gost.
Na nadgrobnom stećku gosta Milutina iz Humskog kod Foče urezan je njegov lik u kratkoj odjeći sa štapom u desnoj i knjigom u lijevoj ruci.
