Ne treba zaboraviti navesti ni zanimljivu analizu narodnih vjerovanja po kojima je božanstvo sunca imalo svoju dualističku narav. Zbog toga je potrebno navesti po nekoliko primjera. Za početak treba spomenuti vjerovanje iz sjeverozapadnog dijela Bosne u kom su žene obavezno pokrivale posudu sa kravljim mlijekom kada bi ga nosile iz jedne kuće u drugu. To su činile iz predostrožnosti da mlijeko ne "vidi " sunce jer bi mu u protivnom moglo naštetiti svojim urokljivim očima tojest krava od koje potječe mlijeko izgubila bi mlječnost. Mlijeko je klasični ženski simbol plodnosti i hrane što odlikuje upravo boginju. Da li se u ovom vjerovanju kriju maleni dijelovi većeg mita o posesivnosti boga prema boginji ili se u njemu nazire drevni patrijarhat teško je zaključiti.
Osim toga narod i danas vjeruje da je sunce zlokobno i otrovno sve dok ne prođe 6.maj (Hidirlez) te da mu se za to vrijeme nije preporučivo dugo izlagati. Sličan tabu vezan je i za zemlju za koju se vjeruje da nije dobro na njoj sjediti dok ne prođe navedeni datum ili bolje rečeno hladni dio godine. Po tome zaključujemo da je sve u prirodi štetno za ljude do maja jer nakon toga opasnost prestaje. Hidirlez ili Jurjevo u narodu se nazivalo i Mijena, što doslovno znači promjena, pošto je označavalo promjenu godišnjeg doba - prestanak zime i hladnog dijela godine i početak ljeta i dolazak plodnog dijela godine. U Bosni se u prošlosti kalendarska godina djelila samo na dva a ne četiri godišnja doba. Prema tome lako je za pretpostaviti da se kult boga sunca mogao slaviti samo u drugoj polovini godine što savršeno odgovara staroj paganskoj podjeli kalendarske godine na svjetli i tamni dio. Bitno je istaknuti da 6.maj nije originalni praznik boga sunca, koji svojom toplinom vraća prirodi snagu i plodnost, već sam početak mjeseca maja no zbog jakog utjecaja kršćanstva, koje nije moglo zabraniti u potpunosti obožavanje starih kultova, praznik se pomaknuo vremenski sa prvog na šesti maj i transformisao u praznik svetog Jurja koji ubija zmaja. Zmaj ili zmija za kršćanski kler oduvijek su bili simboli paganizma pa je simbolično ubijanja zmaja trebalo predstavljati uništenje stare religije. No, i ovaj kršćanski mit preuzet je od mnogo starije iranske religije o bogu Mitri koji prema predaji ubija bika iz čijeg mrtvog tijela nastaje priroda, posebno žito, prijeko potrebno za ljudski rod. No, još važniji podatak za ovaj tekst jeste taj da je i Mitra bio bog sunca. Kontinuitet obožavanja sunca prema dostupnim podacima nikada nije gubio svoju osnovu već se samo nadopunjavao novim vjerovanjima koja su pristigla sa dolaskom Slavena ali i kontaktima sa pripadnicima stare perzijske religije. Koliko je taj utjecaj bio jak najbolje dokazuje hram boga Mitre u Jajcu koji potječe iz 3.stoljeća nove ere.
Od ostalih narodnih vjerovanja o suncu treba navesti i one koji spadaju u imitativnu magiju utemeljenu na traženju pomoći i blagoslova od sunca. I danas u cijeloj Bosni i Hercegovini stravarke dok izvode ritual sa olovom posudu sa vodom uvijek desnom rukom okreću u smjeru kazaljke sata ili kako se to kaže "za Suncem". Također kada treba da baci tri žeravice u posudu sa vodom stravarka to učini tako što žeravicu tri puta pronese u krug, u smjeru kretanja sunca. Navedeno pravilo jasno upućuje na zaključak o vjerovanje naroda u blagotvornu moć sunca u cilju ozdravljenja i anuliranja negativnih utjecaja. No, ne primjenjuje se ova praksa samo u ritualu sa olovom, svaki put kada se želi poduzeti neki magijski postupak koji treba donijeti pozitivan ishod ili benefit poput dijeljenja milostinje, okretanja zrna graha u proricanju sudbine, mjesenju kruha etc, uvijek se poštuje pravilo da se to učini tako da se rukom napravi, obično tri puta, krug u smjeru kretanja sunca.
U prošlosti svaka je svadbena povorka poštovala ovo sveto pravilo koje je tumačeno da se treba poduzeti za sreću i blagostanje bračnog para. Zbog toga je svadbena povorka uvijek od mladenkine kuće išla ka mladoženjinoj slijedeći rutu "za suncem".
