Bosanski vladari

*O fizičkom i duhovnom izgledu bosanskih kraljeva izvještavaju nas i pojedini savremenici. Tako, na primjer, poznati talijanski najamnički kapetan Breglio da Lavello, koji je izvrsno poznavao talijansko društvo 15.st, bio je zadivljen izgledom kralja Tomaša s kojim se sreo 1452. godine. U svojim memoarima zabilježio je da se ne sjeća da je ikada vidio ljepšeg i dostojanstvenijeg gospodina od bosanskog kralja.
*Fizički izgled srednovjekovnih Bošnjaka i njihovo junaštvo zadivilo je i poljskog ljetopisca, kojeg prenosi Dlugossi, koji je opisao čuveni Budimski viteški turnir 1412.godine. Na njemu su uz evropske kraljeve učestvovali i bosanski kralj Ostoja sa svojim vitezovima koji su i privukli najveću pažnju. Upravo bosansku ekspediciju dotični kroničar opisuje kao izuzetno visoke i krijepke, a u borbi poduzetne i hrabre.**(Joanni Dlugossi, Historiae Poloniae, lib.XI, p. 327.328.)
*Identični podaci o izgledu Bošnjaka potiču i iz 1403.g. kada se u Zadru okupila brojna gospoda iz Dalmacije, Hrvatske i Bosne, na doček napuljskog kralja Ladislava. U opisu tog događaja ljetopisci su opet posebno primjetili Bošnjake za koje su zabilježili da su to "ljudi neobičnog stasa."
*Turski ljetopisac i učesnik sultan Fatihovog pohoda na Bosnu, Dursun beg, za kralja Stepana Tomaševića doslovno kaže da je bio ogromnog stasa "kao Hazber" (mitski div).
*Zabilježen je slučaj kada se Kulin ban ogledao s bizantskim carem naočigled obiju vojski. Bizantske kronike za Kulina bana kažu da je rastom bio pravi div. Tokom borbe udario je mačem svog protivnika po licu tako snažno da mu se vizir kacige dopola usjekao u meso.**(F.Milobar, Ban Kulin i njegovo doba, Glasnik Zemaljskog Muzeja, XV, Sarajevo 1903., p.357.)

Nakon smrti bana Kulina 1204., na njegovo mjesto dolazi Stjepan Kulinić (neki historičari misle da mu je bio sin, dok drugi da mu je rođak). Spominje se da je imao sina Sibislava, kneza od Usore.
Nasuprot politici svog prethodnika, on proganja bogumile, zbog čega nije bio popularan u Bosni. Unatoč tome, ovo je doba kada učenje Bosanske Crkve prodire čak i dalje, u okolne zemlje, južnu Mađarsku, čak do sjeverne Italije i južne Francuske. O tome svjedoče pisma papinskog legata u j. Francuskoj, kardinala Conrad-a, koji navodi da bogumilski papa (djed) u Bosni ima intervencije sa katarima j. Francuske i navodi kao djedovog predstavnika Bartolomeja iz Carcassone.
Tadašnji Papa Honorije III, u pismu od 3/12/1221 piše: ''..Krivovjerci u Bosni, kriju se u svojim jazbinama i hrane poput vještica svoje mlade otvorenim prsima, javno ispovjedajući opasne zablude protiv vjere Gospodinove."
Ovom inicijativom Papa šalje biskupa Akoncija u Bosnu, (koji je do tada vodio borbu protiv Omišana u Dalmaciji i morao da pobjegne iz Splita; ranije je je Akoncije udario interdikt na Split da nema "službu Božiju" jednu cijelu godinu). Istodobno dolaze informacije da se patareni šire Zadrom i to još među imučnim klerom.

Papa šalje pismo Ugarskom kralju da podrži Akoncija u borbi protiv hereze u Bosni. Ali ugarski kralj Andre se borio protiv unutrašnjih nemira u svojoj zemlji, te se nije mogao obazirati na Papin poziv.
Nadbiskup od Kalocsi, je želio voditi križarski rat protiv Bosne, ako mu Papa obeća da će Bosna crkveno biti podvrgnuta njemu. Ovaj Kaločki nadbiskup je pregovarao sa vladarom Srema, Ivan Angelus (osiromašenim bizantskim princom i nećakom ugarskog kralja) da pokrenu zajedničku operaciju prema Bosni, ali do toga nije došlo, a Ivan Angelus je nestao sa 200 Srebrnih Maraka koje je dobio od nadbiskupa za dogovor o pohodu.
15.1.1227 Papa piše: " Patareni u Bosni, su ohrabreni neuspjehom protivnika". Bosanski bogumili zato svrgavaju bana Stjepana Kulinića i na njegovo mjesto postavljaju Mateja Ninoslava.

Lit.
*Christian dualist heresies; Hamilton
*Povijest Splita; Grga Novak
*Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku; Franjo Sanjek
*Study of christian dualist heresies, Steven Runciman

KULIN JE NEZAVISAN OD UGARSKE, TE UPADA U SRBIJU I ODVODI NJIHOVO STANOVNIŠTVO U ROBLJE

Vukan zajedno sa Emerikom (Ugarskim kraljom) tjera brata Stefana sa srpskog prijestolja. Emerik iz svega izvlači samo jednu korist on uzima naslov "rex Servie". Zabavljajući se srpskim problemima, Emerik se ne može brinuti za svoju zemlju i križari mu zajedno s Mlečanima otimaju grad Zadar. To iskorištava Kulin, koji provaljuje u Srbiju. Budući da u doba Kulinove provale Emerik već nosi naslov "srpskog kralja", Papa govori o Srbiji kao o zemlji koja pripada ugarskoj kruni. Uostalom, Papa saznaje o Kulinovoj vojnoj akciji iz tužbe samog Emerika. On prijavljuje Kulina kao bezbožnika! Jer Kulin je navalio "s mnoštvom pogana" i odveo je u ropstvo "neke kršćane" koji su podložni ugarskoj kruni. Emerik jadikuje Papi kako Kulin prijeti da će i preostalu Srbiju zauzeti.
Prema tome Kulin ne samo da nije ugarski vazal, on uopšte nije ni zavisan od ugarskog vladara već se pojavljuje kao Emerikov dostojan suparnik koji upada u njegove zemlje i otima ih od Ugarske.

*Izvor: Nada Klaić "Srednjovjekovna Bosna"

BITKA KOD DOBOJA 1415. KAO BOŠNJAČKA OSVETA UGARIMA ZA VELIKI PORAZ 1408. TE STRAVIČNA ODMAZDA HRVOJA VUKČIĆA PREMA ZAROBLJENIM UGARSKO-HRVATSKIM VELIKAŠIMA

Početkom augusta 1415.g. kod Doboja se odigrala strahovita i krvava bitka između Bošnjaka (potpomognutim turskim četama) i Ugara, a rezultat je bio da su Ugari strahovito poraženi izgubivši većinu vojske a mnogo je njihovih velikaša pogubljeno i zarobljeno. Ugarske vođe Ivan Morović, Ivan Gara i Pavle Čupor padoše u zarobljeništvo Bošnjaka koji ih predaju Turcima kao plijen. Tako zarobljeni Dubrovčić morade predati svoj grad, Morović i Gara se oslobodiše plativši ogroman otkup dok je bošnjački velikaš Hrvoje Vukčić (Hervoja Bosnyák u madjarskoj kronici) svog smrtnog neprijatelja Pavla Čupora ubio zašivši ga u bivolju kožu i bacivši ga u rijeku Bosnu. Mađarski poraz bio je toliki da se ozbiljno mislilo kako je završena njihova era ne samo u Bosni već i u Srbiji. Osokoljeni bošnjački velikaši odmah sazivaju stanak i planiraju napad na Srebrenicu koju su Ugari predali Despotu Stefanu Lazareviću.
Porazom Mađara 1415.g. u Bosni oni prestaju biti faktor a bosanski velikaši sada osnaženi novim jakim saveznikom Osmanlijama kreću u žestok obračun sa Mađarima i katoličanstvom. Mađari gube svoju ofanzivnu i kolonijalnu ulogu te se sve češće nalaze u defanzivi i povlačenju ostavši skoro bez ikakvog utjecaja na Bosnu.

*Izvori:
1.Vladimir Ćorović - "Historija Bosne (Knjiga I)"
2.Dubravko Lovrenović - "Sveta kruna bosanska"