Bosanska mitologija

Kulturalna antropologija koja u svom djelovanju ujedinjuje nekoliko posebnih disciplina poput etnologije, arheologije ili lingvistike daje nam savršen uvid u povijest i baštinu nekog naroda te relativno uspješno pokušava, na jedan logičan način, predstaviti evolucijski trend kojem je kroz povijest bio izložen taj narod u cjelini. Utjecaji su, naravno, socijalno višestrani pa se tako uz onaj kulturni uvijek nadopunjavao religijskim kako bi se ciklus zaokružio u potpunosti.

Ako želimo pažljivo pratiti taj evolucijski slijed dešavanja onda svakako moramo posegnuti za mitologijom, njenim fantastičnim bićima i legendama, najviše zbog činjenice da je mitologija najarhaičniji oblik umjetnosti u kojoj je ljudska mašta prvi put pokazala svoje bezgranične dosege. Naseljavajući prirodu i svijet oko sebe jednim krajnje drugačijim bićima i pojavama čovjek je, prije svega, pokazao svoju urođenu socijalnu narav, ali i potrebu da iskaže intimne strahove, nade, težnje i frustracije. Tendencija da se izrazi na najbolji mogući način rezultirala je pojavom različitih priča, legendi, crteža i skultura o jednom drugom svijetu gdje su načelo dobra i zla izuzetno naglašeni, i što je još važnije, gdje oni pokazuju svoj smisao i efikasnost. Na taj način dolazimo do informacije o klasičnoj frustraciji svakodnevnim životom kojoj je čovjek bio podložan kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Zbog toga nam mitologija kao disciplina stalno sugerira kako ne postoji jedan odgovor već da je on uvijek u množini.

Konzistencija mitoloških predaja uočljiva je u mnogim segmentima jednog društva u cjelini, iako se to možda na prvi pogled dovoljno ne vidi. Neki njeni dijelovi su u manjim ili većim segmentima toliko ukomponirani u svakodnevni život da se na njih i ne obraća pažnja niti im se analizira dublje značenje. U bližoj prošlosti mitologija je bila prisutna u društvenoj memoriji prvenstveno onda kada se njome trebao ispuniti neki politički cilj, koji je uvijek povezan sa nacionalizmom i genocidnim idejama, čemu smo se uvjerili krajem prošlog vijeka kada je militantna politika Srbije ciljano i planski iskoristila povijesni događaj, poraz od strane Osmanlija na Kosovu, da pokrene vojnu invaziju na okolne republike što je rezultiralo katastrofalnim posljedicama poput genocida u Srebrenici ali i drugim gradovima po BiH.

Kada želimo proučavati mitologiju Bosne i Hercegovine ali i cijele ex Yu mora se krenuti od povijesne činjenice da Južni Slaveni ne postoje. Postoje samo narodi Južne Europe koji govore slavenske jezike, ali ti narodi nisu slavenskog već ilirskog porijekla, posebno narodi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, što je dokazano nekoliko puta analizom genetskog porijekla. Pogreška koju su povijesničari napravili u procjeni porijekla nekog naroda utemeljenoj isključivo na jeziku je katastrofalna i, kako smo se osvjedočili, povijesno tragična. Po toj teoriji današnji Meksikanci bi trebali biti Španjolci, Brazilci bi bili Portugalci, itd.

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših jugoslovenskih republika realizirana je u suradnji: Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog Centra u Beogradu, estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice "Bijeli brijeg" u Tuzli, Doma zdravlja u Zagrebu i Škole medicine u Edinburgu - Škotska. Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su skupljani i testirani u svim gradovima ex Ju.

Rezultati su pokazali da su najdominantnije haplogrupe na području ex-Yu: 1lb, R1a, R1b i E3bl. Haplogrupa l1b ili takozvani "ilirski gen" je najzastupljenija u svim zemljama bivše Jugoslavije a najinteresantnija činjenica je da je l1b grupa u Hercegovini, Dalmaciji i otocima zastupljena čak i do 70%. U Bosni ova grupa je zastupljena 52, 20% dok je slavenska grupa R1a na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine zastupljena svega sa 24,60%.

Upravo te činjenice korespondiraju sa sve prisutnijom nedoumicom znanstvenih krugova, naročito nakon genetskih analiza, da li se ikada i desio dolazak slavenskih plemena na Balkan? Postoje indicije koje sve više dobijaju na autentičnosti da se taj događaj nikada nije ni desio nego te da su Iliri, nakon teške i dugotrajne okupacije od strane Rimskog carstva, napravili prilično inteligentan plan opstanka i očuvanja kroz asimilaciju jezika okolnih slavenskih zemalja kako bi sebi osigurali kakav takav mir i mogućnost preživljavanja kroz burnu povijest.

Mnogi segmenti ilirske religije i danas su prisutni u svim zemljama koje su činile teritorij ex Yu poput kulta zmije, vjerovanje u zvijezde-čuvare duše, kult plodnosti, te solarni i lunarni kult, obožavanje vode kroz kult boga Binda, vjerovanje u urokljive oči, i sam naziv urok je ilirska riječ, itd.

Kako je nastala ljudska sjenka


Prema predaji starih Bošnjana pošto je Iblis danonoćno atakovao na prve ljude Allah ga pozove u samu zoru, prije sunčeva izlaska, da mu kaže da će dobiti određenu vlast nad ljudima ako mu do noći kaže najbolji način kako bi on to postigao.

Čuvši taj božiji prijedlog Iblis se silno obradova te od veselja zaigra. No, kad se malo smirio sjeo je na stijenu pored rijeke i cio dan domišljao se na koji bi način među ljudima posijao vječnu svađu, nepravdu, pohlepu i ubijanje. Pomislio je da im stvori velike stomake kako bi morali stalno jesti, ali predomisli se. Zatim se sjeti da izmjeni ljudska lica - jedni da budu jako lijepi a drugi ružni. - Tako će ružni zavidjeti i mrziti lijepe a lijepi će im se rugati i ponižavati ih. Hmm, nedovoljno. Stvorio sam bolest, promrmlja, ona ljude stalno muči ali otimaju se tome, pronalaze načine da se izliječe.

Onda sazva sve džine i šejtane i upita ih kako da pokvare sve ljude na ovom svijetu? Iz mase okupljenih džina i šejtana čuli su se svakakvi odgovori: "Pobijmo sve ljude, ne trebaju nam!", "Oslijepimo ih da ne vide ništa!", "Zaposjednimo im tijela da budu ludi!"...". Čuli su se svakakvi prijedlozi ali niti jedan nije zadovoljio Iblisa. Ljutito ih sviju potjera neka idu.

Dan se polako primicao kraju a Iblis, sjedeći od jutra na stijeni,  ničega se nije dovoljno lukavog dosjetio. Bližio se trenutak kada će morati Allahu reći na koji će siguran način zavesti sve ljude. Već je počeo gubiti nadu da će uspijeti u svom naumu. A onda mu iznenada pažnju privuče odbljesak akšamskog Sunca po površini vode. Treperio je i prelijevao se u zlatnoj boji po njoj. Neodoljivo je mamio pogled i budio uzbuđenje, želju da se dodirne i prisvoji.

- To je to, uzviknu uzbuđeno Iblis, stvorit ću zlato i novac, daću mu lažnu moć i uvjeriti ljude u tu svoju prevaru. To će probuditi pohlepu i zlo u njima. I nikada me se neće moći rješiti, biću im stalno u džepovima, oko ruku i vrata i u njihovim kućama. Uništit će im čistotu duše i biće prokleti.

Od radosti Iblis ponovo zaigra smijući se toliko jako da su od njegovog glasa podrhtavala stabla u šumi i vrhovi planina. U zakazano vrijeme pojavi se pred Bogom. On ga sasluša i kimnu potvrdno glavom.

- Ljudima sam dao slobodnu volju da od rođenja do smrti rade što žele. Ukoliko ne cijene dar života koji sam udahnuo u njih i padnu na tvoju obmanu onda ne zaslužuju ni moju milost nakon smrti. A sada idi Iblise. I tebi sam poklonio slobodu da radiš šta hoćeš do Kijameta. Onda ćeš doći zavezan u lancima pred mene da čuješ kaznu koja te čeka.

Iblis se oholo nasmije i nestade u iskrici vatre a Allah se sažali nad čovjekom pa pozove meleka nade i naredi mu da se pomiješa među ljude i postane njihova sjenka.

- Dok god imaju nade ljudi me neće zaboraviti i bar će se neki od njih, oni mudri i skromni, uspijeti oduprijeti Iblisu i njegovom zlu.

Od toga vremena ljudi imaju sjenu koja ih vjerno prati i tiho opominje da ne padaju na lažni sjaj zlata i pohlepe.

(Po kazivanju rahmetli Đulse Ordagić)