Drevna bosanska (ilirska) božanstva

Arheološki spomenici otkrivaju, a antički istoriografski izvori potvrđuju prisustvo Ilira na Balkanu od samih početaka prvog milenija stare ere. Prema tome Iliri se pojavljuju na povijesnoj pozornici jugoistočne Europe uporedo sa Grcima. Pravo na postavljanje ove historijske paralele pruža najranije Homer, koji u Ilijadi na desetak mjesta pominje ilirsko pleme Pajonaca, saveznika Trojanaca.
Iliri, kao i drugi narodi, dugo su poštovali bezlične duhove u obliku prirodnih pojava poput oblaka, kiše, šume, mjeseca, drveta, šume, izvora...Varon je zabilježio za Rimljane da su bogove poštovali bez kipova i da su ih počeli antropomorfizirati tek u doba etrurskih kraljeva.
Pod rimskom okupacijom Iliri su zajedno sa jezikom i kulturom postepeno prihvatili i neke segmente rimske religije, ali su i novoj formi i dalje obožavali svoja drevna božanstva, kao što su Vidasus i Tana. Osim Rimljana na Ilire su imali jak uticaj Kelti i donekle Grci.
Iako prema dostupnim podacima nikada nisu uspjeli uspostaviti jedinstvenu religiju na cijelom području gdje su živjeli (Ilirikuma) sva plemena su pored svojih tradicionalnih božanstava štovala sunce, mjesec, zmiju - inkarnaciju Velike Majke, šume, drveće i vodu.
Božanstva naših predaka Bind, Tana, Vidas, Anzotika, Ika, Jutosika, Eja, Melesokus, Borija, Irija, Medaur, Crni nebeski zmaj samo su neka iz ilirskog panteona kojima su se molili i klanjali. Pored ilirskih autohtoni božanstava na tlu Bosne i Hercegovine pojavljuju se rimski i perzijski bogovi i boginje, naročito je prodoran uticaj astralnih božanstava, prvenstveno solarnog boga Mitre i Tira, boga kiše i plodnosti.


Iliri - potomci smo najstarijeg naroda Europe

BIND

Bind ili Bindus (staroindijski bindu,h - kaplja) je stari bosanski bog izvora i općenito vode a predstavljen je kao nag muškarac, sa veslom ili trozubcem u desnoj ruci. Njegov kult je bio posebno raširen na području sjeverozapadne Bosne i dijelu Hrvatske (Lika) gdje su bili dominantni Japodi, moćno ilirsko pleme sa jakim keltskim primjesama.
U okolici Bihaća, na izvoru Privilice, pronađeni su mnogi arheološki i epigrafski nalazi koji potvrđuju dominantan uticaj njegovog kulta u životu bosanskih predaka. Smatra se da naziv Bihać ima svoj korijen u imenu ovog velikog božanstva.
Na kultnim mjestima gdje se on štovao pronađeno je dosta rogova od jarca, što dokazuje kako su Japodi božanstvu, između ostalog, prinosili i životinjske žrtve. Tako je na ari, posvećenoj Bindu, kod Privilice iznad votivnog natpisa urezana slika žrtvenika između dvije divokoze koje su digle desne prednje noge; treća divokoza prikazana je ispod natpisa.

Koliko su naši preci bili vezani za kult ovog božanstva dokazuje vijekovna praksa bosanskog naroda hodočašća u ranu zoru, obično u vremenu mladog mjeseca, ka pojedinim izvorima, koji su se smatrali ljekovitim, i ostavljanjem poklona u vidu novca, hrane ili odjeće ovom božanstvu kao žrtve za izlječenje i pomoć.

THANA

Thana ili Tana, boginja šuma i lova, kod Ilira se zvala i Šumska Majka i za nju se vezivalo niz magijski i ritualnih vjerovanja, koja još uvijek možemo pronaći u bosanskim magijskim vjerovanjima o Gorskoj vili koju žene u basmama nazivaju "sestrom, majkom" a opisuju kao prelijepu mladu ženu u bijeloj odjeći i sa dugom kosom.
Na jednom reljefu prikazana je sa raspletenom kosom, odjevena u kratku opasanu tuniku, koja zapravo izgleda dvodjelno, jer je samo suknja izražena naborima, dok je gornji dio odjeće, sa ušivenim rukavima posve gladak. Tana ima napola raskriljene ruke te u jednoj ruci drži lisnatu granu a u drugoj granu jele.



Thana se često povezuje sa bogom Vidasusom (Vidas). Njima su posvećene četiri zavjetne are što su otkrivene u Topuskom, u blizini jednog toplog izvora. U Topuskom su otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posvećeni rimskom bogu šuma, pašnjak i izvora, pa je na osonovu toga zaključeno da se ilirski Vidasus po svojim atributima podudara sa tim rimskim božanstvom i da, prema tome, njegova pratilja Thana odgovara rimskoj Diani.

Zanimljivo je kazati kako se kod Bošnjaka sreće ime Tanija.

VIDASUS

Vidasus je bog šuma i prirode, a zajedno sa boginjom Tanom božanstvo plodnosti. Štovao se pod različitim imenima, negdje kao Vidasus, drugdje kao Magla (enus?), ili pak Cor.., Messor i slično.  Ovo ime Cor neobično podsjeća na keltskog boga Cernunnosa koji je imao identičan opis. Isto tako, pretpostavlja se da je sa ovim ilirskim božanstvom u vezi i poznato ime Grabovius (otkud potječe i naša ilirska riječ grab), koje se javlja na takozvanim iguvinskim pločama iz Umbrije u Italiji. S obzirom što se na istom spomeniku navodi i Japuzkum (Japudiscum) nomen - kao neprijatelj Umbra - zaključuje se da bi Umbri preuzeli ime Grabovius (ovaj epitet dolazi uz ime Jupiter, kao i uz ono Marsa i Vovionusa) od Japoda.

Smatra se da je Vidasus, ili romanizirani Silvan, bio vrhovni ilirski bog u predrimsko doba, a tu funkciju je zadržao i nakon toga. Rimljani su ga prihvatili i izjednačili sa grčkim Panom zaštitnikom šuma, stada i prirode i pratiocem u lovu. Likovne predstave ilirskog Vidasusa prikazuju ga kao biće koje je pola jarac a pola čovjek. Vidasus je slavljen početkom svjetle polovine godine, krajem aprila i početkom maja.



Iz kulta o bogu Vidasusu potječe i legenda o vukodlaku.

UROK - DUH ZLA I BOLESTI


Zanimljivo je istaći kako su Iliri kao narod bili izuzetno skloni sujeverju, liječenju i magiji zbog čega su njihovi čarobnjaci bili poznati u cijelom Rimskom Carstvu. Na temelju takve činjenice vrlo lako je pretpostaviti zašto i danas na prostoru Balkana imamo mnoštvo magijski vjerovanja, ali i prakse, koja nema nikakve veze sa monoteizmom već isključivo sa antičkim kultovima ilirskih plemena. Jedan od najbolji primjera je vjerovanje u zlokobnu moć urokljivi očiju ili urok.

Urok je ilirska riječ koja znači opčiniti ili fascinirati. Iliri su, poput svih mediteranskih naroda, bili izuzetno skloni vjerovanju u negativnu moć uroka, zlog demona bolesti i nesreće koji napada ljude, životinje ali i mrtve predmete. Za razliku od drugih demona urok je blisko vezan za čovjeka te živi u njemu ili pored njega.


Uroka na djelovanje (napad) motiviraju mržnja, ljubomora, čuđenje ili prevelika ljubav jedne osobe prema drugoj. Izazvan nekom od tih naglašenih emocija Urok atakuje na čovjeka, direktno kroz ljudske oči i govor, izazivajući u njemu različite bolesti i stanja poput glavobolje, povišene temperature, pospanosti, umora...Ukoliko je njegov napad usmjeren ka malom djetetu onda mu Urok može u vrlo kratkom vremenu izazvati smrt.


Urok je demon koji po bosanskom vjerovanju može od sretnog čovjeka napraviti nesretnog, od zdravog bolesnog, itd. Iliri su se štitili različitim profilaktičkim rekvizitima od ovog demona noseći uza se hamajlije u obliku zmije, kruga, različite školjke.. Posebnu moć, prema vjerovanju, imala je crvena boja koja je Ilire štitila od bolesti, posebno one uzrokovane djelovanjem uroka. Sve bolesti nastale od djelovanja uroka liječili su plemenski vračevi i iskusne stare žene pomoću magijskih rituala i izgovaranja formula. Ukoliko bi neko obolio usred djelovanja Uroka onda bi uzeli malo zemlje iz otiska stope osobe za koju se sumnja da je podstakla djelovanje demona i nju pomješali sa malo vode kojom bi se zatim poprskala i umila bolesna osoba.

ZVIJEZDE - LJUDSKE DUŠE


Zvijezde su još od ilirskih vremena čuvari života ili bolje rečeno one su ljudske duše. Prema bosanskom vjerovanju svaki čovjek rođenjem na nebu dobije svoju zvijezdu koja je sjaji sve do njegove smrti, kada padne sa neba. Iliri su se plašili gledati u zvijezdano nebo zbog straha da ne ugledaju svoju zvijezdu i ne umru, ukoliko bi ona u tom trenu pala.


U bosanskom narodu i danas je prisutno vjerovanje o povezanosti čovjeka i njegove zvijezde na nebu preko čela, tačnije predjela između obrva, takozvanog trećeg oka, kojeg su u prošlosti na sve načine štitili noseći kapu ili mahramu. Zlo se uvijek trudi čovjeku naštetiti na tom dijelu tijela kako bi mu poremetilo životnu energiju i nurušilo cijelu sudbinu i život. Upravo zbog toga u prošlosti je egzistirao običaj da se svako jutro i navečer nad tim mjestom muškarci navuku kapu a žene mahramu, „kako bi zvijezda bila zaštićena“ i govore:

„Sabah huzi hurmet,

okolo mi kuvet,

šejtanu nalet,

Muhamedu salavet“.

Ovo se formula ponavljala tri puta.

CRNI NEBESKI ZMAJ

Zmaj je jedan od originalni predstavnika bosanske mitologija čiji je kult bio raširenim među našim ilirskim precima uobličen u vjerovanje u crnog nebeskog zmaja koji za vrijeme pomračine proždire Sunce ili Mjesec. Zbog toga je vrijeme pomračine ulijevalo histeričan strah od kraja svijeta te su se Iliri na sve načine željeli spasiti lupajući pri tom u razne metalne kante stvarajući veliku buku u namjeri da uplaše i otjeraju zmaja. Crni nebeski zmaj kod ilirskih plemena smatran je bogom zla a vjerovanje u njega se održalo sve do današnjih dana kroz različite priče i predanja. Sanjati zmaja, vjeruje se i danas u narodu, predskazuje zlo što je identično drevnom vjerovanju naših predaka.

VILE

Iliri su poštovali i gorske vile - nimfe, čuvarice izvora, potoka, planinskih proplanaka i pećina. Na spomenicima se uvijek prikazuju kao mlade i razdragane djevojke, često u kolu, kojima uz sviralu svira bog Vidasus.

DRVO - BOG ZAŠTITNIK


Kako sam već naveo Iliri su prije nego što su počeli antropomorfizirati svoja božanstva obožavali su ih u njihovom nebeskom obliku (sunce, mjesec, zvijezde, etc), prirodnom (drvo, izvor, šuma, etc) ili životinjskom obliku - zmija, salamander, žaba... Zbog toga bi se prvobitna religija naših predaka mogla nazvati šamanizmom, dok je u kasnijim periodima, posebno nakon preplitanja sa grčkim, keltskim i rimskim uticajima, ona dobila klasičnu antičku formu sa izraženim panteonom. Vjerovanje u drvo kao božanski simbol kod ilirskih plemena savršeno se podudaralo sa njihovom vjerskom praksom baziranoj na obožavanju prirode i njenih sila.
Uvjerenje da se u drvetu nalazi nadnaravna sila (dendromorfizmi) koja ima fatalni utjecaj na čovjekov život vijekovima je prisutna među bosanskim narodom. Prema vjerovanju svaki čovjek posjeduje svoje drvo u šumi, koje je za njega nepoznato, no koje ako ga slučajno posječe može uzrokovati njegovu smrt. Takva vjerovanja su zabilježena u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine poput Rogatice ili Kamengrada kod Sanskog Mosta.
Identifikacija čovjeka sa drvetom zbog toga nije slučajna već je ona kako vidimo proizišla iz ilirske religije prema kojoj svaki čovjek ima svoje stablo u kojem obitava njegov bog zaštitnik. Svako drvo posjeduje u sebi snagu Velike Majke, boginje zemlje, pa je zbog toga direktno povezano sa izvorom života ali i mrtvim predacima. Zbog toga se u bosanskim tradicionalnim  vjerovanjima drvo uvijek poistovjećivalo sa čovjekom i njegovom srećom ili bolje rečeno sa njegovim životom.
Kroz vijekove, kako su donekle slabili uticaji religije naših predaka, dolazilo je do određenih preinaka ali nikada onih drastičnih koje bi mogle iskorijeniti originalno vjerovanje. U etnološkim knjigama može se pronaći opis rituala iz Žepča prema kojem se onaj čovjek koji nema sreće ili mu se dogodi duži period problema i poteškoća, kada mu ne ide ništa po planu, popne se na neko drvo a neka druga osoba stoji ispod krošnje i počinje da ga sječe. Onda nesretna osoba sjedeći na drvetu upita: "Šta to radiš?" a ovaj mu odgovara: "Posjeći ću ti sreću kako bi dobio bolju!". Zatim prepili drvo koje padne na tlo zajedno sa osobom koja sjedi na njemu. Nakon toga se vjeruje da će ta osoba dobiti novu sreću i počet će mu se dešavati lijepe stvari.
Opservacijom rituala uočit ćemo simboličnu "smrt" i "uskrsnuće" čovjeka (sreće) koji pada zajedno sa stablom. On se svojevoljno žrtvuje da "umre" zajedno sa stablom i na taj način izbjegne bijes božanstva drveta koje će kazniti svakog onog ko ga posječe. Ovim ritualom on će dobiti novo drvo za zaštitnika i sa njim novu sreću.

Kako bi dokučili paganski svijet naših predaka, posebno onaj koji je vezan za njihov religijski život, moramo skupiti sve nazive bogova i boginja ilirskog panteona sa cijelog područja Ilirikuma od Albanije preko Bosne i Hercegovine do Slovenije. Pojedina božanstva imaju nekoliko naziva ali identičnu funkciju čemu je razlog što Iliri nisu nikada uspjeli na cijelom teritoriju Ilirikuma uspostaviti jedinstvenu religiju već se ona dijelila na mnoge kultove. No, po svim raspoloživim podacima, obožavanje zmije inkarnacije Velike Majke, Thane i Vidasusa bili su zajednički svim ilirskim plemenima najviše zbog toga što su se ova božanstva vezivala za kult poljoprivrede i plodnosti.

Draconi i Draccena: božanski par.

Nutrika: boginja zaštitnica djece.

Sentona - boginja koja se vezivala uz kult zemljoradnje.

Ika - boginja plodnosti.

Histrija (Histria) - boginja zaštitnica cijelog zemljopisnog područja Istre.

Boria - bog vjetra.

Nebra - boginja oluje i magle.

Trita - boginja zdravlja. Njeno ime nema pripadnost istarskom području već se može prepoznati u nazivima sa područja Bosne i Hercegovine, u oblicima Tritan, Tritanon ili Traitano. Smatra se da sam naziv božice ima ilirsko-keltsko porijeklo.

Melosok - lokalni ilirski bog zaštitnik.

Anzotika, Irija ili Prende: boginja ljubavi.

Boa: božanska zmija.

Verbti: bog vatre i sjevernog vjetra koji izaziva požare.

Lijepi nebesnici (na albanskom: Bukuri i qiellit) u drevno ilirsko vrijeme tri boga koja su dijelila svijet na nebo, more i podzemlje.

Thana, Tana, Thiana ili Zana (kod Albanaca): ilirska boginja izjednačena sa rimskom Dianom. Prate je tri koze sa zlatnim rogovima. U albanskim planinama Zana živi kao vila koju krasi hrabrost i ljepota. Kod Bošnjaka Zana ili Tana je Gorska vila (Zlatna) koja živi u bosanskim šumama i pomaže velikim ratnicima, poput Muje Hrnjice. Duboka povezanost boginje Tane uočljiva je i kroz narodne pjesme gdje se opisuje scena kada se Mujo Hrnjica susreće sa vilama prerušenim u koze i svojom mudrošću ih uspijeva razotkriti i potčiniti svojoj volji.
Iako se u bosanskoj mitologiji smatra da su Gorska vila i Zlatna zapravo dvije vile odnosno majka i kćerka vjerovatno je riječ o jednoj vili koja na dva različita područja Bosne i Hercegovine nosi drugačije ime. Identifikacija ilirske boginje u imenu kraljice vila Zlatne je i više nego očito u samom imenu, naime, ukoliko oduzmemo od imena Zlatana prva tri slova dobit ćemo ime Tana ili ako oduzmemo drugo, treće i četvrto slovo - Zana.
Zlatna se u sjeverozapadnom dijelu BiH naziva Gorska ili vila Zagorka sa jasnim značenjem gorske odnosno šumske vile ili Šumske majke. Njen epitet kraljice potvrđuje povlašteni položaj koji ima kao boginja naših ilirskih predaka.

Medauros ili Armatos: bog rata. Prikazivan kako jaše na konju, sa kopljem u lijevoj ruci.

Redon: zaštitnik pomoraca. Bog u obličju dječaka pored kojeg se pojavljuje delfin.

En: jedan od tri vrhovna boga.

Perendi ili Shurdi: bog groma, muž boginje Prende. Zanimljiva je sličnost između naziva "slavenskog" boga groma Peruna i ilirskog Perendi. Ako uzmemo u obzir da su Iliri, pored Grka, najstariji narod na Balkanu onda je vrlo lako zaključiti kako je Perendi ili Perun ništa drugo nego drevno ilirsko božanstvo koje se pogrešno povezuje sa slavenskim panteonom.

U Konavlima postoji svetište perzijskog boga Mitre i ilirskog boga Vidasusa, pored kojih se nalazi izvor, što upućuje da su za vrijeme Rimske okupacije Ilirikuma naši preci pored svojih obožavali i pojedina božanstva o kojima su saznali službujući u rimskoj vojsci.

Interesantno je za kazati kako u našem bosanskom jeziku pojam vidati ili liječiti, kao i sam naziv vidar, dolazi od imena boga Vidasus, kojemu su se Iliri molili za lijek i zdravlje podižući mu mala svetišta kao znak zahvalnosti za ozdravljenje.